Andro Banovac

Andro Banovac: Serotonin addiction – Daily dose, jetkanica, kolografija, digital print, 2015.

Andro Banovac rođen je 25. 1. 1982. u Splitu. 2000. maturirao je u srednjoj Školi likovnih umjetnosti u Splitu, odjel Grafički dizajn. 2006. diplomirao je Likovnu kulturu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Godine 2007. stipendist je Zaklade Adris grupe. 2009. magistrirao je u Ljubljani postdiplomski studij Grafike na Akademiji za likovno umetnost. Član je udruge KVART iz Splita od 2007., te član HDLU-a od 2010. 2013. umjetnički se usavršavao u studiju Amsterdams Grafisch Ateliera, Nizozemska. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Splitu.

Popis samostalnih i skupnih izložbi

e-mail: androrainroom@net.hr
web: www.androbanovac.com

 

Vladimir Rismondo ml. piše o njegovim djelima:

Na kraju, jasno je da Banovac kao vrstan grafičar nije mogao ostati u granicama pojedine grafičke discipline, nego je na izražajnim krajevima, primjerice, akvatinte dodao mezzotintu, crnu maniru, koja se odlikuje posizanjem za najdubljim zamislivim tamninama, koje grafički list uopće može reproducirati. Autor je također pokušao prebaciti probleme, naslućene u okvirima grafičke tehnologije, na razboj slikarstva, pa su se njegove mrlje i svjetlosni rasponi uspješno otisnuli i na akrilom tretiranu površinu papira.

 

Andro Banovac: ” Serotonin addiction Love ”, jetkanica, 2013.

S pozicije ove zamjedbe nalazim i dodatno opravdanje za opasku kojom sam popratio Banovčevo rano autorsko pojavljivanje. Jer, mimesis nije ograničen samo na umjetničko oponašanje motiva koji se nalazi u izvanjskoj stvarnosti, niti na oponašanje trenutnog duhovnoga stanja, nego se ponajprije svodi na auto-referencijalno oponašanje autora od strane samoga sebe… Banovčeva odluka da se istom cilju posveti upravo kroz mehanički medij grafičkog otiska, samo potencira auto-poetičku i tehnicističku prirodu cijelog postupka.

Nije li baš grafika medij koji se može auto-referencijalno reciklirati sam iz sebe, odnosno iz vlastite tehničke procedure…..U tome leži temeljno značenje grafičkog postupka, odnosno ontologijska vrijednost same kulture grafičkoga lista. Doista, pogled na autorski opus Andre Banovca poučava nas ponajprije istini prema kojoj je tehničko-tehnološka procedura temelj ponavljanja, a ponavljanje osnova za varijaciju iz koje slijedi inovacija, vidljiva u identitetu vizualnog znaka.

Ono što nazivamo umjetnošću, pak, nije drugo do mimetička vještina kako sve navedene komponente sačuvati u skučenim granicama jedne slike. Čini se malo, ali nije. Vjerujte da nije. ( Vladimir Rismondo ml. )