Digitalna prilagodba 2021: Andrej Zbašnik – ”Digitalno-slikarske refleksije”

Andrej Zbašnik (foto K. Gojanović)

Andrej Zbašnik (foto K. Gojanović)

23. 3. 2021. U sklopu programa Digitalne prilagodbe, financiranog od strane Ministarstva kulture i medija RH, HDLU Zagreb na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” predstavlja četvrtu u nizu, virtualnu izložbu umjetnika Andreja Zbašnika, pod nazivom ”Digitalno-slikarske refleksije”.

Andrej Zbašnik rođen je 16. 6. 1976. godine u Rijeci. Živi u Čabru. Opću gimnaziju završio je 1994. godine u Čabru. Iste godine upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, sadašnji Filozofski fakultet, odsjek za likovnu kulturu. Na fakultetu, za dodatni izborni predmet izabire slikarstvo, u kojem se usavršava uz vodstvo akademskog slikara Marijana Pongraca i akademske slikarice specijalistice Ksenije Mogin. Diplomirao je 1999. godine i stekao stručnu spremu i stručni naziv – profesor likovne kulture. Aktivno se bavi likovno – umjetničkim promišljanjem zbilje i pisanjem. Stvara isključivo u stanu u kojem živi i u ateljeu. Do sada je osmislio i realizirao više samostalnih izložbi slika i umjetničkih projekata i koncepata. Sudjelovao je na više skupnih izložbi. Član je HDLU-a Istre i HDLU-a Zagreb.

U svojem likovno umjetničko – istraživačkom radu bavi se problemom medija slikarstva, pisanog teksta, fotografije, videa, performansa, likovne instalacije i konceptualne umjetničke prakse. Na razini jezika i medija, često nastoji te ”prividno” različite medije ujediniti u jedinstvenu cjelinu umjetničkog djela. Promišlja i izražava različita stanja, odnose i probleme, percepcije, doživljaje i konstrukcije suvremene zbilje. Interdisciplinarna suradnja i ostvarivanje dinamike različitih medija osnovna je poetsko – filozofska konstrukcija njegove umjetnosti.

e-mail: andrejz445@net.hr
web stranica: www.andrejzbasnik.com


Iz predgovora Krešimire Gojanović: Digitalno-slikarske refleksije Andreja Zbašnika

U malom živopisnom mjestu Čabar, okruženom gustom šumom, koje se nalazi na krajnjem sjeveru Primorsko-goranske županije, u Gorskom kotaru, živi i stvara umjetnik Andrej Zbašnik, po zanimanju profesor likovne kulture u invalidskoj mirovini. Njegov umjetnički izraz bogat je i višeslojan, on piše poeziju, objavljuje knjige i eseje koji prate njegov likovni rad, bavi se digitalnom umjetnošću, slikarstvom, instalacijom, performansom i sveobuhvatnim konceptualnim projektima, u sklopu kojih objedinjuje različite medije i filozofska promišljanja. Moglo bi se reći da je umjetnost za njega život sam: oblik komunikacije, ali i samospoznaje, duhovna i egzistencijalna nužnost, potreba za rastom, učenjem i neprekidnim usavršavanjem, jedino sigurno utočište u nesigurnom, promjenjivom svijetu.

Andrej Zbašnik, ''Intuitivno – energetska anatomija prostora'', digitalni crtež, 29x21 cm

Andrej Zbašnik, ”Intuitivno – energetska anatomija prostora”, digitalni crtež, 29×21 cm

Mentalno, osjećajno i fizički, u suživotu sa prirodom koja ga ispunjava i nadahnjuje, Andrej stvara u ciklusima, igrajući se sa materijalima i formama, miješajući tehnike, spajajući riječi i slike, svoje impresije predočava ponekad u žarko vibrirajućim pikselima ili grubim nanosima obojane strukture, kada u brzoj i ekspresivnoj gesti oslikava lica i krajolike, kao i zasjenjene pregibe putenog ženskog tijela. Ništa mu nije strano: tjelesno i duhovno, ‘sveto’ i prizemljeno prožimaju se u imaginarnim prostorima slika koje se raslojavaju od poznatih oblika prema svojim energetskim pra-formama ili iščeznuću bića u meditativnom pulsiranju unutarnjeg ritma.

Njegovi likovi imaju aure koje se šire u prostoru, navodeći nas na pomisao da smo kao bića puno složeniji nego što smo toga svjesni, povezani smo energetskom mrežom sa svojim okolišem, na nesvjesnim razinama odašiljemo i primamo različite impulse i privlačimo se izvan okvira slučajnosti, prema nevidljivim, a ipak stvarnim intuitivnim sklonostima, koje ostaju netaknute u vremenu kao spoj prošlosti i budućnosti, jezgro u kojemu se zgušnjavaju i rastaču linearne spoznaje prema onim multi-dimenzionalnim.

Istražujući tvorbu kompozicija u digitalnom slikarstvu i grafici, Andrej kroz njih likovnim jezikom izražava i poeziju i sinesteziju, kada od riječi i misli nastaju obojane putanje i perspektive, razbijeni komadići cjeline u kojima se ogledaju neki novi Univerzumi, prolazak kroz različite planove svijesti od budnosti prema snovitosti, od ustreptalih nemira na površini prema dubokom i teškom plavetnilu u kojemu se sažimaju prošla iskustva. U neprekidnoj tranziciji i protočnosti, esencija bića se transformira kroz boju, zvuk, dah i pokret…….šum vjetrom razgranatih stabala, mirise u vlažnoj šumi, kada reflektirajuće svjetlo u kapljicama postaje idejni osnutak za neki novi digitalni ispis ili slikopis.

Andrej Zbašnik, ''Akt 1'', kombinirana tehnika na šperploči, 70x50 cm

Andrej Zbašnik, ”Akt 1”, kombinirana tehnika na šperploči, 70×50 cm

Ta umjetnost nema početka, ni kraja: kroz uronjenost bića u kreativnom toku, svaki dan postaje prilika za istraživanje. Ujedno je takva umjetnost duboko regenerativna i iscjeliteljska, jer pobuđuje čula da osjete suptilnije forme življenja, kada oko nas prividno nema nikakvih zbivanja, no ispod površine svijesti, na tjelesno-instinktivnoj razini opažaju se promjene u prirodi, preobrazbe svjetla, noći, dana i među-prostora tmine pred svitanje, kontemplativno vrijeme u kojemu se približavamo sebi u igri života koji sam sebe stvara. Ponekad kroz pjesmu, zapis na društvenoj mreži, performersku akciju, sladostrasni osjet boje i kista, u apstrahiranju realnosti, dok ”autor gradi autora” kako bi Andrej rekao, život sebe obnavlja iz podzemlja prema nebesima, gdje je baš svaka dimenzija nužna i neophodna za samospoznaju, i ona svijetla, kao i ona tamna, u kojoj zaštićeno klija sjeme budućih duhovnih poduhvata.

Zapisati sebe u svojim protočnim osjećanjima, u sjeti i radosti, u začudnosti pred nekim novim problemom, pred materijom koju treba oblikovati, pred ograničenjima prostora i vremena očuvati svoju vitalnu, stvaralačku silu, u virtualnom jednako kao i u ‘realnom’ svijetu, to je zadatak kojemu Andrej svaki dan pristupa sa dubokom posvećenošću mističnog tragaoca, živeći sebe kroz svoje metafizičke koncepte. Tako sinteza života i umjetnosti stalno sebe opredmećuje u novim tvorevinama, koje postaju put sam i cilj za sebe, a unutrašnjost umjetnikovog bića prožeta je plodnom Animom, koja sa lakoćom stvara, plešući i igrajući se sa značenjima, od staroga praveći novo i povezujući imaginaciju autora sa izazovnim strujanjima vanjskog svijeta.

”Poželjno je da umjetnik bude zanesen i očaran” kaže Andrej, jer upravo u toj zanesenosti dešava se alkemičarska preobrazba u kojoj se utišavaju sve diskriminirajuće prosudbe našeg racionalnog uma i umjesto njih, stvarnost se prihvaća onakvom kakva ona jeste, prepuna mogućnosti za osvještavanje skrivenih, neistraženih potencijala. Na Andrejevim slikama i digitalnim grafikama takva stvarnost vibrira u neprekidnom gibanju, u različitim tonalitetima i refleksijama, od ljudskog lika prema građevini male crkve koja simbolizira Hram bića, od vijugave ulice planinskog gradića prema sjećanju na valovite morske pučine, od eksperimenta prema dorečenoj i zaokruženoj misli, od čovjekovih sjena i aura prema centralnom ”ja” osjećanju, plamtećem i stalno inspiriranom stvaralačkom sebstvu.

Krešimira Gojanović i Andrej Zbašnik, Čabar 2021.

Krešimira Gojanović i Andrej Zbašnik, Čabar 2021.

Boraveći ove zime u posjeti gradiću Čabru i kroz razgovore sa Andrejom Zbašnikom, no također i kroz ranije uspješne suradnje na nekim virtualnim izložbama i projektima, osjetila sam na trenutke to uzneseno bivanje u kojemu svaki dan umjetnika može biti prožet nekom novom slikom, kompozicijom ili ‘tranzicijom’ od osjećanja ka ispunjavajućoj, oblikovanoj i dovršenoj formi. Svakako ono što jeste očaravajuće kod ovog autora jeste i njegova sposobnost sinergične suradnje sa kolegama po različitim dijelovima Hrvatske, kada smo se u ‘pandemijskoj’ godini sretali u ‘virtualnim’ svjetovima, dijeleći svoje slike i tekstove kroz ”prošireno prostorno – energetsko polje”, kako bi to autor nazvao.

Upravo u toj ‘virtualnosti’, u kojoj se odražava i transformira fizička materijalna dimenzija, Andrej poput nekog ‘digitalnog nomada’ nastavlja stvarati svoje intuitivno-energetske mreže za nove doživljaje stvarnosti i inovativne sinteze života, umjetnosti, duha, tijela, drevnih ‘šamanskih’ vizija i novih tehnologija sa kojima danas proširujemo i multipliciramo svoje izraze i percepciju umjetničkog djela u vremenu i prostoru. Putujući svjetovima, u dijeljenju i prožimanju, tako ćemo i na njegovim digitalnim zapisima pronaći ono neko ”deja vu” osjećanje, koje nas vraća ka nepresušnim izvorima univerzalne, spiralne i stvaralačke ‘kundalini’ energije.

mr. art Krešimira Gojanović


Galerija Andreja Zbašnika, iz ciklusa ”Digitalno-slikarske refleksije”

 


 

Kontakt autora Andreja Zbašnika:
andrejz445@net.hr

Copyright(c) Andrej Zbašnik

Predgovor i web dizajn: Krešimira Gojanović

 

Virtualna izložba i predstavljanje Andreja Zbašnika realizirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH,
u sklopu programa Digitalne prilagodbe kulturnih sadržaja.

23. 3. 2021.