Alfred Freddy Krupa

Radio trend Krupa

Alfred Freddy Krupa – akademski slikar i profesor crtanja i slikanja. Rođen 1971. godine u Karlovcu. Sin dipl.ing. Mladena Krupe, autora bunkera Kruppa-M91. Srednjoškolskim i fakultetskim obrazovanjem, te umjetničkim djelovanjem vezan uz Zagreb. Izlagao samostalno i skupno u Zagrebu (Galerija Ulrich, Društvo hrvatsko–izrealskog prijateljstva, Muzejsko-galerijski centar-Zagreb, KGZ -a), držao tribine (ALU Zagreb), predstavljao umjetnike, bio zastupan kod zagrebačkih galerista (Zaklada za djecu hrvatske, Galerija remek djela), i zagrebačkim zbirkama (Kabinet grafike HAZU). Član HDLU Zagreb, INSEA-Hrvatska. Bio član LIKUM-a Zagreb. Kontakt: mladen.krupa@gmail.com

Učenik svog djeda, školovanog u Krakowu, akademskog slikara i izumitelja njemačko-poljsko-židovskog porijekla Alfreda Krupe ( rodnim imenom Alfred Joseph Krūppa ). Alfred Krupa st. bio je autor prve samostalne izložbe nekog umjetnika u tek oslobođenom Zagrebu 1945. godine, i istaknuti predstavnik hrvatske antifašističke umjetnosti ( jedan od ” trineastorice velikih ” – sudionika 1. Kongresa kulturnih radnika Hrvatske 25. – 27. VI 1944. u Topuskom: Detoni, Radauš, Šimaga, Krupa, Prica, Mraz, Čaće, Čermak, Murtić, Rukljač, Agbaba, Rajković, Čerić.

Alfred Freddy Krupa diplomirao je slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Zlatka Kauzlarića-Atača. Prvi je hrvatski slikar dobitnik stipendije vlade Japana, te boravi na studijskom putovanju u Tokiju 1998./99. Izlagao na nizu samostalnih i skupnih izložbi ( Forth Drava ArtAnnale , Karlovački likovni susreti, Veliki pokupski grafičari, 1. Festival akvarela Hrvatske, 1. i 3. hrvatski triennale akvarela, Pisanica s razlogom, 15. likovna kolonija Maestra,l i dr. )

Zastupljen je u galerijskom sustavu Tate ( Special Library Collection , Tate Britain-London ), Šleskom Muzeju ( Muzeum Slaskie ) – Katowice, Poljska, u Nacionalnom muzeju akvarela ( Museo Nacional de Acuarela Alfredo Guati Rojo) – Mexico City, Mexico, te Kabinetu grafike HAZU, Gradskom Muzeju Karlovac, kao i drugim javnim i privatnim zbirkama u Litvi, SR Njemačkoj, SAD-u, Bugarskoj, Italiji, BiH i Hrvatskoj. 2007. godine Međunarodni institut za istraživanje tržišta ” Badan Rynkowych ” za potrebe naručioca – tada novoosnovanog Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi ( Muzeum Sztuki Nowoczesnej – MSN ) proveo je istraživanje razmišljanja o muzeju, nagrađenom projektu zgrade muzeja, te o virtualnom umjetničkom forumu. Prema tom istraživanju, Krupa je među 70 umjetnika koji danas stvaraju, a koje poljski internetski surferi-ljubitelji suvremene i moderne umjetnosti najviše žele vidjeti u budućem postavu Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi.

Nagrađen je sa nekoliko nagrada i priznanja u inozemstvu, uključujući i posebnu nagradu stručnog vijeća ” Councillor Special Prize ” 2013. godine u kineskom gradu Anshanu na 3. međunarodnoj izložbi kineske kaligrafije i slikarstva tušem. Reference o umjetniku su uvrštene u Allgemeines Künstlerlexikon, Getty Research Institute ULAN® vocabulary – Los Angeles, Karlovački leksikon, Arthistoricum, Artlibraries, Deutsche Fotothek, Deutche National bibliothek, KAfotka, i dr.

Likovna monografija: Alfred Freddy Krupa

Radovi ( autor reprodukcija je Zvonimir Gerber )

 

Fotografija Denisa Stošića

Stanko Špoljarić: Alfred Freddy Krupa ( 1997. )

Opis i naznaka oblika, transparentnost i akvarela i treptaj crteža rasponi su načina i odabira tehnike Alfreda Freddy-a Krupe, koji jedinstvo izraza ostvaruje bljeskom kreativne iskre, kojom prividna različitost dobiva prepoznatljiva rukopisna svojstva. Pejsaž mu je inspiracija, bilo u širini pogleda vedute ili isječku krajolika, dovedenom do predmetnog, koji postaje zaštitni znak, upravo simbol kraja. Primjerice čamac i stablo, najčešće marno građeni, kumulirali su i naslutili ljepotu rijeke i blagost proplanka, dati u prikazu koji nije tek odraz vještine, već produbljivanje iskaza i ispod efektnosti prvog dojma. Za Krupu sigurno vrijedi konstatacija o posvojenju motiva, kojim plohe i niti izglednosti prostora izrastaju u oblikovnosti slike autorskog pečata.

Svojstvena mu krokijevska lakoća crteža dozvoljava da zabilježi svaku mjenu prirode, koju i crnilo linija registrira i intezitetom kretnje, kratkog udara i elegancije izduženog obrisa. Krupa suvereno vlada kompozicijom, zgusnutošću i otvorenošću ” masa “, ostvarujući reduciranim sredstvima i prostornost i ugođajnost. Dajući bjelini papira maksimalni likovni aktivitet. Krupa uspijeva povezati neposrednost u tvorbi crtačkog tkanja i ” racionalnost ” u organizaciji djela, igru iza koje se krije znalac. Divan zanos spontanosti kojim se promatrano i doživljeno konkretizira u poetizirani iskaz koji ispunjava i određena pravila klasične slike, reda i preglednosti, no nosi fluiditet neuhvatljivog.

 Tamno je ponekad naglašenije, slika stroža, silhueta čitkija, u slikarevom odgovoru na spomeničke ambijente Italije, kojim je ono znano i često prikazivano sažeto pristupom grafičke čistoće. Krupa izbjegava bilo kakvu shemu sretnoizabrane formule, već svojom slikarskom ( crtačkom ) osjetljivošću traži i nalazi posebnost odnosa sa motivom. Pa Padova, Firenza,Venezia i njegov Karlovac nose svoje ozračje s utkanim Krupinim raspoloženjem u direktnost susreta ili pomalo nostalgičnog sjećanja. Tuš, pero, kist sredstva su umjetničkog psihograma koji Krupa proširuje i na ” maznost ” akvarela ipak njegovog dominantnog interesa. Potpuno logičnog, jer Krupa izrasta u dvostrukosti umjetničke tradicije vezane uz ovu profinjenu tehniku.

Kao unuk sjajnog akvareliste Alfreda Krupe morao je prepoznati vrijednost djedovog djela, te svojim darovanim i njegovanim talentom uputiti se u dragu i neizvjesnu likovnu avanturu, a s druge strane legendarnost i izuzetno visoki doseg akvarela Slave Raškaj dala je umjetničkom Karlovcu produhovljenost, koja je zasigurno utjecala na mladog umjetnika. Razumljivo, uz ovakvu startnu poziciju, Krupa je tražio svoj svijet u druženju s vodama, raslinjem, zdanjima, dajući ih i u činjeničnoj preciznosti i nematerijalnosti odraza.

Krupa uvjerljivo donosi različitost tvarnosti, opipljivosti u prirodi, grubosti i mekoće, potencirajući ih i karakterom papira razvedene strukture, tako da boja u svojoj vodenoj razlivenosti dobiva na intenzitetu rasta i mjene i kontrastu prema ” nemiru ” bjeline. Segmenti bijelog napeti su prema partijama kolorističkog, odmjerenih kromatskih sklopova i potpuno su ravnopravna dionica u ukupnosti likovnih zbivanja. Povezanih u strujanja silnica boje, kultiviranog Krupinog izraza koji braneći na izvjestan način tradicionalne odrednice akvarela, postaje i ostaje slikar modernog senzibiliteta koji motiv uvijek transformira uz ono deskriptivno, u stanje duha. Svojevrsne ispovjednosti prisutne i u minuciozno građenom autoportretu kod kojeg Krupa nalazi onu potrebitu mjeru između portretnihcrtai elemenata koji otkrivaju osobu. Smirenosti iz koji prozlazi slutnja novih umjetničkih uzbuđenja.

Likovna kritika kroz godine – o umjetnosti Alfreda Freddya Krupe ( izvadci )

– Alfred Krupa eksperimentira s neobičnom tehnikom struganog tuša i kombinacijom crnog tuša i kista. No, ne radi se o tehničkom eksperimentu radi pukog eksperimenta, nego o s(p)retnom iznalasku za izražavanje jednog profinjenog viđenja kakovog prirodnog motiva, pejzaža s kućom, stablom, fontanom, crkvom…Profinjenost je realizirana jasnim međuodnosom kontrasta bijele i crne (ne)boje; sigurnom rukom i nježnim potezom, Krupa stvara prizore na principima punog i praznog, pozitiva i negativa. Točke i linije izvlače oblike koji odišu s pomalo mističnim ugođajem. ( Enes Quien, 2003. )

– A u liniji je najjači Krupa dosad ! Mnogi veliki majstori novovjekovne umjetnosti poznavali su izražajnost linije. Mislimo samo na živčane crte Durera. Ili Rembrandta, ili one Piccasa, Miroa…Moram reći Krupa kao da je kod njih učio zanat ! ( Andreas Berlakovich, Dr. sci., 1995. )

– Već čitavo stoljeće gradi se tradicija slikarske obitelji Krupa, a grad Karlovac jedno je od njihovih domicilnih mjesta, za sada i ono najvažnije. U vremenu destrukcije i rata koje je, nadajmo se, ipak iza nas, to je svjetla točka našeg europskog postojanja, a mnogima i emotivno veoma draga…Tek je nekoliko radove iz najužeg miljea studentske crtaone, većinom to su crteži i akvareli koji već sada traže likovni salon i znatiželjnog posjetioca. I nalaze ga, mameći ga prezentacijom niza tema i tehnika, očaravajućom vještinom i lakoćom. U svoj svojoj raskoši tu su animalistika, pejzaž, portreti i autoportreti, studije ljudske figure, glave, ruke, stabla. Tu je i različitost umjetničkih postupaka od minucioznog iscrtkavanja detalja na ribi i kozi, putenih linija crtanih purinim perom, blistavog pleinaira akvarela, sve do mirnoće i gotovo strogosti studija rađenih ugljenom. Ta raznolikost nije slučajna, već je to istraživanje slikarstva i igranje slikarstvom…. Slikarski rad Alfreda Krupe mlađeg ovom izložbom kreće pred sud javnosti hrabro i s uvjerenjem u uspjeh. A i to je u tradiciji obitelji Krupa. ( Mladen Muić, 1992. )

– Za slikara kojemu je rukopis-u rasponu od akademske preciznosti do lapidarnog krokijevskog bilježenja – tako važno izražajno sredstvo, kao što je u slučaju Alfred Freddyja Krupe, nadasve je sretna okolnost mogućnost boravka i slikarskog usavršavanja u Japanu za razvoj upravo takvih predilekcija. Ugrađujući japansku kaligrafsku tradiciju u vlastitu sklonost lirskom posvojenju pejsažnih motiva, Krupa se je na osebujan način približio ekspresivnom ambigvitetu crteža. Zadržavajući prepoznatljive naznake odabranih krajolika, njegov crtež sada razvija potpuno autonomne vrijednosti gestualnosti, što ga dovodi na rub apstrakcije. Već je ranije u svojim akvarelima pokazao umijeće u kontroliranju nanošenja pigmenta na papir. Intenzivirane crno-bijele redukcije kineskog tuša nanesenog snažnim potezom na nježan japanski papir samo su pojačale te izražajne kvalitete u odnosu između prikaza i podloge. Iluzionistička uvjerljivost ustupila je mjesto specifičnom stvaralačkom naponu kao izrazu upravo te suzdržane, suspregnute eksplicitnosti. ( Nikola Albaneže, 2001. )

 

Copyright (c) Alfred Freddy Krupa