Mladen Žunjić

Mladen Žunjić – Pucko, slikar – apstraktni ekspresionist rođen je u Zagrebu, te je 4 godine živio u Kraljevini Belgiji i 7 godina u Republici Sloveniji, gdje je sticao bogata iskustva iz modernog slikarstva. Uglavnom ga zanimaju moderna apstraktna slikarska dijela. Inspiracije za svoje radove pronalazi u metafizici današnjeg vremena. Njegov slikarski pravac razvio se u dva smjera: lirsku apstrakciju i apstraktni ekspresionizam. Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama štovatelja moderne umjetnosti diljem Hrvatske, Europe, pa sva do SAD-a. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama, te je član Udruge likovnih umjetnika Fortuna – ART i HDLU Zagreb. Radovi su mu izloženi u stalnoj postavi Galerije Žunjić u Zagrebu, M. Gavazija bb, Poslovni Centar Dubrava, I kat. Živi i radi u Zagrebu.

Kontakt: zunjicmladen@gmail.com
www: Mladen Žunjić – Pucko, Apstraktna umjetnost

Djela Mladena Žunjića iz ciklusa ” Lirske apstrakcije ”, ” Apstrakcije ” i ” Impresija Moderna ”


O njegovim radovima pisao je povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, prof. Stanko Špoljarić:

Pokrenutost kromatskih silnica, vitalitet slikarske magme osnovne su značajke slikarstva Mladena Žunjića. Insistiranjem na gesti i zvučnosti boje, Žunjić je izgradio svoj koncept apstraktne slike, koje nije potrebno čvrsto svrstavati u neki od stilskih pretinaca nepredmetnog slikarskog izraza. Na svom kreativnom putu, Žunjić se smjestio negdje između lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma. Taj međukorak posebno je intrigantan, jer Žunjiću otvara prostor za mjeru slikarske samosvojnosti.

” Aplikacija 1 ”, akril na platnu, 110 x 80 cm

U opredmećenju slike energijom boje, prepoznaje se i direktnost slikarskog spontanita ( gotovo na razini psihogramskog ) i nota racionalnog, odnos kontroliranog slučaja i datost discipliniranog poteza. Odabrani nazivi slika ( nisu neutralni ), navode na određenu ” literarnost “, prikrivenost motiva u neobvezujućem tematskom sloju apstraktne slike. To je donekle izvanjski poticaj u slobodi sadržajnog, premda je mnogo važnija ona unutrašnja koloristička napetost, snaga tjelesnosti boje, s kojom Žunjić odlično komunicira, postavljajući kromatske čestice i mase u najmanje dva plana, u dubini same slike, fondu punog likovnog aktiviteta i oblikovnosti prvog plana, reduciranog na kromatski intenzivne zadebljane linije i mrljolike partije.

Razumljivo, radi se o integralnim likovnim ostvarenjima s porama potrebitog sraza, s pojavnošću linearnog dijaloga u privlačenju jedinki ka jedinstvenosti polja. Vibrantnost slika jeka je Žunjićevog zanosa, umjetničke imaginacije, a iznad svega senzibiliteta za boju. Ne teži Žunjić naglašenijoj kolorističkoj raskoši, dvije, tri vrijednosti dostatne su za klimakse u putenosti boje, za spektakularnost u njezinom smiraju i obrnuto. Jezgre se mogu pomicati, konstruktivne osi ( i vertikalne i dijagonalne ) manje ili više zasjeći u pulsirajuće tkivo kromatskog raslinja, no bit je u ” bioritmu ” slikarske gravitacije, koja ujedinjuje raspoloženje umjetnika ( bez sumnje i talenat ), kroz krik boje i njegovu suprotnost, čežnju za redom.

” Aplikacije nemogućeg 2 ”, akril na platnu, 100 x 100 cm

Neobično je, no Žunjić i u svom vidu bujice akcionog slikarstva nalazi gradivne čvorove likovne rime, neku metaforu zbiljnosti boje u njezinoj žitkosti, kao stvarnosti i kolorističke vizije u rastu ka epicentru i od njega. Žunjić na slikama relativno komornog formata stvara vizure monumentalnog, bojišnicu boja impulsivne rukopisnosti, dosegnute stvaralačke zrelosti i istine koja nije tek fraza, već je istinski ukotvljena u proces i rezultat slikarskog čina. S podražajima, kojima fenomen apstraktne slike dobiva i iskru asocijativnog. ( prof. Stanko Špoljarić )