Mladen Žunjić
Slikar Mladen Žunjić rođen u Zagrebu, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, vrsni kolorist, koji je intenzivno preplitao različite oblike umjetnosti,od glazbe, kolekcionarstva, pa sve do kontinuiranog stvaralačkog čina, koji je rezultirao opsežnim i složenim apstraktnim opusom. Inspiracije za svoje radove pronalazi u metafizici današnjeg vremena. Žunjić slika lirske apstrakcije i apstraktni ekspresionizam, gdje slika nabacivanjem boje na platno u velikim nanosima. Motivi su mu apsolutno izmaštani, a prisutan je i geometrizam (primjećuju se brojni trokuti, tijela, linije, ovali). Žunjić slika na velikim (metarskim) formatima platna (110,160, 200 cm).
Dugi niz godina živio je u inozemstvu (Belgija – Bruxelles, Slovenija – Ljubljana), gdje je izlagao svoje radove i stekao brojna iskustva u likovnom stvaralaštvu moderne umjetnosti. Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama štovatelja moderne umjetnosti diljem Hrvatske, Europe, pa sve do SAD-a. Član je likovnih udruga Fortuna-ART i HDLU Zagreb. Živi radi u Zagrebu.
Kontakt: zunjicmladen@gmail.com
Galerija
O slikarstvu Mladena Žunjića pisao je povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, prof. Stanko Špoljarić:
Pokrenutost kromatskih silnica, vitalitet slikarske magme osnovne su značajke slikarstva Mladena Žunjića. Insistiranjem na gesti i zvučnosti boje, Žunjić je izgradio svoj koncept apstraktne slike, koje nije potrebno čvrsto svrstavati u neki od stilskih pretinaca nepredmetnog slikarskog izraza. Na svom kreativnom putu, Žunjić se smjestio negdje između lirske apstrakcije i apstraktnog ekspresionizma. Taj međukorak posebno je intrigantan, jer Žunjiću otvara prostor za mjeru slikarske samosvojnosti.
U opredmećenju slike energijom boje, prepoznaje se i direktnost slikarskog spontanita (gotovo na razini psihogramskog) i nota racionalnog, odnos kontroliranog slučaja i datost discipliniranog poteza. Odabrani nazivi slika (nisu neutralni), navode na određenu “literarnost”, prikrivenost motiva u neobvezujućem tematskom sloju apstraktne slike. To je donekle izvanjski poticaj u slobodi sadržajnog, premda je mnogo važnija ona unutrašnja koloristička napetost, snaga tjelesnosti boje, s kojom Žunjić odlično komunicira, postavljajući kromatske čestice i mase u najmanje dva plana, u dubini same slike, fondu punog likovnog aktiviteta i oblikovnosti prvog plana, reduciranog na kromatski intenzivne zadebljane linije i mrljolike partije.
Razumljivo, radi se o integralnim likovnim ostvarenjima s porama potrebitog sraza, s pojavnošću linearnog dijaloga u privlačenju jedinki ka jedinstvenosti polja. Vibrantnost slika jeka je Žunjićevog zanosa, umjetničke imaginacije, a iznad svega senzibiliteta za boju. Ne teži Žunjić naglašenijoj kolorističkoj raskoši, dvije, tri vrijednosti dostatne su za klimakse u putenosti boje, za spektakularnost u njezinom smiraju i obrnuto. Jezgre se mogu pomicati, konstruktivne osi (i vertikalne i dijagonalne) manje ili više zasjeći u pulsirajuće tkivo kromatskog raslinja, no bit je u “bioritmu” slikarske gravitacije, koja ujedinjuje raspoloženje umjetnika (bez sumnje i talenat), kroz krik boje i njegovu suprotnost, čežnju za redom.
Neobično je, no Žunjić i u svom vidu bujice akcionog slikarstva nalazi gradivne čvorove likovne rime, neku metaforu zbiljnosti boje u njezinoj žitkosti, kao stvarnosti i kolorističke vizije u rastu ka epicentru i od njega. Žunjić na slikama relativno komornog formata stvara vizure monumentalnog, bojišnicu boja impulsivne rukopisnosti, dosegnute stvaralačke zrelosti i istine koja nije tek fraza, već je istinski ukotvljena u proces i rezultat slikarskog čina. S podražajima, kojima fenomen apstraktne slike dobiva i iskru asocijativnog. (prof. Stanko Špoljarić)
Copyright (c) Mladen Žunjić
Zagrebački likovni umjetnici 