Juraj Jonke: Picasso u Zg ( Dora Maar )
O djelu Juraja Jonkea, pisao je prof. Milan Ilić:
Juraj Jonke je slikarska osobnost u punom značenju te riječi. Rođen 27. rujna 1954. u Klenovniku ( Hrvatsko Zagorje ), doselio se 1958. u Zagreb, u Frankopansku ulicu, u kojoj je proveo djetinjstvo i mladost. 40 godina u ”Plivinom” pogonu proizvodio je lijekove za ljudsko tijelo, a od 1991. u svom stanu proizvodi ”lijekove za ljudsku dušu”. Slika !
Tijekom tog vremena postao je stalni član Hrvatskog društva naivnih umjetnika, Hrvatskog likovnog društva Zagreb, Društva minijaturista Zaprešić i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb / HDLU Zagreb. Kritičari su ga već odavno svrstali u naivu, zbog izbora motiva, načina rada, pa i početnog izbora tehnike (ulje na staklu. Kasnije se opredjelio za ulje na platnu). No držim da bi ovoj stilskoj odrednici trebalo dodati da se radi o ”urbanoj naivi”, jer postoji još jedna dimenzija Jonkeova slikarstva, koja ga izdvaja iz prosječnosti i doprinosi osebujnosti njegova opusa.
To je dimenzija nadrealnog, gotovo Dalijevskog pristupa u spajanju ”nespojivog”, u veseloj prpošnoj igri i humornosti, kojom poznate stvari pretvara u nov i neočekivan likovni doživljaj. Jonke je izvanredan crtač, ovladao je zakonitostima kompozicije, a njegov kolorit, satkan prvenstveno od osnovnih boja – žute, crvene i plave, upravo ”pršti” od unutrašnje snage i vedrine.
Zanimljiva je činjenica da je slikar koji je odrastao na zagrebačkom asfaltu, ostao tako duboko vezan i za prirodu. Kao da su one 4 godine prvog djetinjstva provedene u Zagorju ostavile neizbrisiv trag i potrebu vječitog vraćanja svojim izvorištima. To je možda najvidljivije u bezbrojnim varijantama cvijeća, onih prepoznatljivih Jonkeovskih žutih ruža, rascvjetalih suncokreta, zanosnih kala, do ekstatičnosti ”eksplozije” crveno-žutih rapsodija buketa. Jonkeova humorno-nadrealistička strana slikarstva otkriva se u kompozicijama kao što su Ruže, cipele i lak, u Banani koja puši, a naročito u Paradajzu u tangama, rekao bih, u duhovitim ”jonkeovskim” dosjetkama.
Kada slika Zagreb, to nisu kopije turističkih razglednica. Autor smišljeno pronalazi kulturne vrijednosti grada, a onda ih u potpuno neočekivanim kompozicijama ”smješta” u neki irealni prostor (u prostor ”urbane naive”). Premda u pravilu koristi intenzivne i svijetle boje, vedrina autorovog opusa prisutna je i onda kada koristi izrazito tamni kolorit, kao u slici Ljetna noć, u kojoj ”tamu” razbija žuti mjesečev krug, koji svojim intenzitetom dominira slikom i pretvara je u fini osjećaj ljetne idile, ali bez lažnog sentimenta.
Juraj Jonke ima iza sebe četrdesetak samostalnih i više od 350 skupnih izložbi, a radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama. Sudjelovao je u nizu međunarodnih natječaja i dobivao nagrade i priznanja, a slike su mu bile izložene i u Americi i Japanu.
Dobitnik je priznanja izložbe povodom 50 godina smrti P. Picassa, ovogodišnji je dobitnik i prve nagrade za zastave na Cest is d’Best-u.
U stalnim je postavama muzeja naive Golubovec, galerijama Jastrebarsko, Veliki Tabor, Novska, Bjelovar…..zbirka Bauer, Dvije zbirke crteža povodom 900 godina Zagreba….brojne humanitarne i sportske manifestacije, kao što su maraton Zagreb, Plitvička jezera, Čazma, Zagreb – Vukovar, Liga za borbu protiv raka, i brojne ustanove, kao bolnica Gornja Bistra, Nazorova, Vinko Bek, SUVAG…..
Slikar je to kojeg i kritika i publika rado prihvaća zbog njegove jednostavnosti, iskrenosti i ljepote kojom obasjava našu često turobnu svakidašnjicu. Lijek je to za čovjekovu dušu. Lijek koji samozatajno proizvodi Jonke u svom stanu iznad Črnomerečkog potoka, tamo na nekadašnjoj periferiji Zagreba. (Milan Ilić, prof.)
Copyright (c) Juraj Jonke
Zagrebački likovni umjetnici 