Danko Merin
Danko Merin rođen je u Sarajevu 1962. godine. Poslije završene Likovne akademije u Sarajevu bavi se grafikom, slikanjem, pedagoškim radom, digitalnim dizajnom, umjetničkom keramikom. Slika u tehnikama ulja na platnu, pastela, akvarela. Izlagao je na više samostalnih i skupnih žiriranih izložbi u zemlji i inozemstvu. Katalog sa njegove zadnje izložbe pod nazivom ”Tajanstveni plamen Anime” u Galeriji Kraluš – POU Zelina možete preuzeti ovdje.
O svom slikarstvu kaže: ”Stvaranje u umjetnosti, kao i rad i stvaranje u vrtu, povezuje jedna misao, a to je potraga za boljim svijetom. Nada u budućnost je u srcu svih vrtova i umjetnosti. Umjetnost, kao i cvijeće, uvijek čini ljude boljima, sretnijima, korisnima. Kroz prizmu univerzalnog, za čovjeka ove djelatnosti postaju sunce, hrana i lijek za dušu. Kroz Prirodu i sve njene odsjaje uvijek sam mogao naučiti da u bojama ima, više ili manje, crvene, žute i plave i koliko boje na slikama mogu biti tamne ili svijetle.
Priroda mijena i postupnosti u vrtu mi je govorila i o tijeku i slojevitosti rada na slikarskom platnu, usvajajući ideju da cvijeće sutrašnjice dolazi iz sjemena današnjice. Taj postupak kontinuiteta mi se čini ispravnim, ne želeći preskočiti ili ubrzati ni jedan dio rasta i sazrijevanja, bilo kada je moj pogled usmjeren prema prirodi, vrtu, cvijeću ili zrenju boje na umjetničkoj slici.”
Kontakt autora: Danko Merin, Križevčec 27, Donja Zelina
Mob.: 091 88 53 077
E mail: danko.merin@vip.hr
Slikarski ciklusi: Garden, ulje na platnu
Airbrush – kombinirana tehnika, ulje, akril na platnu, kartonu, transparentnoj foliji
Portreti – ulje na platnu, ulje na kartonu
”Kada bi umjetnike pitali koje teme i motivi se nalaze u njihovim djelima, njihov najčešći odgovor bi bio: autoportret. Kroz prizore krajolika, cvijeća i povijesnih scena, slikarstvo je samo još jedan način vođenja dnevnika. Osobnog dnevnika, gdje se jučer zrcali kao današnje sjećanje i današnji san postaje nijansa za sutra. Tako umjetnost postaje način prisjećanja prošlih iskustava i događaja i dijeli ih kao osobne umjetničke priče sa drugima. I kad priča oslikavajući portrete drugih, bilo to u maniri figuracije, impresionizma, apstrakcije, nezaobilazno se kroz sve transparentne i pokrivne slojeve slike i bijele plohe platna mogu naslutiti obrisi autoportreta.” (Danko Merin)
Danko Merin: Tajanstveni plamen Anime u mojim slikama
Svaka osoba je zagonetka. Vi ste zagonetka ne samo za sebe, nego i za sve ostale, a velika tajna našeg vremena je kako prodrijeti u ovu zagonetku. Moćne stvari se događaju kada dodirnemo razmišljanja koje donose mitovi, bajke i vlastiti snovi. Uvjeti i postavke starih mitova su čudni; oni izgledaju arhaično i daleko od nas, ali ako ih pažljivo slušamo i ozbiljno shvaćamo, počinjemo čuti i razumjeti. Jedan od tih mitova je i taj da su drevni ljudi bili izvorno od dva muška dijela, od dva ženska dijela i sjedinjena dva od muškog i ženskog i koji su, u svojoj oholosti, napadali i bogove. I Zeus je rekao: “Mislim da imam plan koji će poniziti njihov ponos i poboljšati ponašanje; ljudi će i dalje postojati, ali ću ih izrezati i razdvojiti.”
Nakon podjele, svaki od njih je želio svoju drugu polovicu da zagrljen sa njom raste u jedno. Svaki od nas, kada je odvojen, uvijek traži svoju drugu polovicu … I razlog je što je ljudska priroda izvorno bila jedna, a mi smo bili cjelina, a želja i potraga za cjelinom zove se ljubav. U ovom apsurdu dvojnosti kako bi bili cjelina kroz proces ”pronalaženja” i u “susretu s sjenom”, moramo prihvatiti svoje, animu i animusa – ujedinjujući nesvjesno i svjesno.
Anima – proizlazi iz latinskog značenja “struja zraka, vjetra, dah, duše”, Anima se odnosi na nesvjesnu žensku dimenziju muškarca. Kako kaže Carl Jung: “To je nešto što živi od sebe, što nas tjera da živimo; to je život iza svijesti koji se ne može potpuno integrirati s njom, ali iz kojeg se, naprotiv, javlja svijest “.
Animus – što je latinska riječ koja znači ”racionalna duša; život; mentalne moći, inteligencija”, nesvjesna je muška dimenzija u ženskoj psihi. Ovu androgenu karakteristiku našeg bića možemo promatrati iz različitih perspektiva duha i tijela. Umjetnosti i umjetnicima nije strana ova potreba za prikazivanjem i definiranjem emocija i saznanja da je naša unutrašnjost svjetlo i sjena. Slikar pokušava pokazati potrebu za postizanjem ravnoteže između ta dva aspekta ljudske psihe. U svjetlu, nema potrebe za borbom protiv sjene. Naša bi duša trebala ugraditi našu tamnu stranu jer, kako slikar kaže, ”svjetlost će doći prirodno”, svjetlost svijesti koja otkriva nešto novo …
I zato vidimo slikara koji koristi boju duge kako bi uhvatio ”beskonačno prolaznu ljepotu leptira”, i slika krila ptica kao simbol anime. Duge kao simbola zavjeta, mosta između ljudskog i božanskog, kao sintezu razumijevanja i podsvijesti. Boje duge, kada se ne gubi svjetlost, i unutarnja ljepota se otvara pred našim očima dok svijetli kroz prozirne kapljice vode u oblaku kiše. Bez namjere da apsorbira svjetlo, prosvjetljenje, radost i sreću … umjetnik namjerava to prenositi tako da razotkrije svoje značenje za druge, i za sebe samog. (Danko Merin)
Zagrebački likovni umjetnici 