Diana Šimek

1Rođena je u Zagrebu 1980. 1998. završila je školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a 1999. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu i završava slikarski odjel u klasi prof. Igora Rončevića, 2004. godine. Od 2005. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Od lipnja 2007. do rujna 2010. piše za ” Olimp ”, magazin Hrvatskog olimpijskog odbora, rubrika Umjetnost i šport. Od rujna 2010. do srpnja 2011. radi u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. 2012. završila je tečaj pedagoško – psihološke i didaktičke izobrazbe predmetnih nastavnika na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Bavi se slikarstvom, izradom zidnih murala, dizajnom i unikatnim oblikovanjem, izradom ilustracija i animacija, pisanjem stručnih članaka o likovnoj umjetnosti, te osmišljavanjem i organizacijom likovnih radionica za djecu i odrasle. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te sudjelovala na različitim likovnim kolonijama po Hrvatskoj. Živi i radi u Zagrebu.

www: Popis izložbi i ostalog umjetničkog djelovanja
Mail: dianasimek.zg@gmail.com
Mobile: +385 91 523 7186

Općenito o mom radu i slikarstvu

Moj umjetnički rad i kreativno likovno izražavanje vezano je uz moj život, interese, želje, aktivnosti, i razmišljanja. Slikarski ciklusi na temu plesa i sporta, povezani su sa mojim stavom da je za svakog čovjeka na neki način bitno da se bavi nekom sportskom aktivnosti, bilo profesionalno, bilo rekreativno, prvenstveno radi zdravlja. Tako kaže i latinska poslovica koja potječe iz pjesme rimskog pjesnika Juvenala ” Mens sana in corpore sano ”, što u prijevodu znači ” U zdravom tijelu zdrav duh ”. Juvenal govori o odnosu prema bogovima, zdrav duh i zdravo tijelo jedino su što ima smisla tražiti od viših sila. Sport me prati od djetinjstva kad sam trenirala judo, zatim dalje u srednjoj školi, na fakultetu i kasnije pohađala sam razne plesne tečajeve, rekreativno se bavila trčanjem, rolanjem, bodybildingom, pilatesom, jogom, i dr. Osim sportskih aktivnosti, vježbe koje pozitivno djeluju na psiho-fizičko zdravlje, a meni osobno pomažu u tome su 5 tibetanaca, meditacija i vježbe disanja.

 

Povodom prve samostalne izložbe Sport iz 2002. na Kineziološkom fakultetu u katalogu iznosim slijedeće: ” Umjetnost je poruka, ona živi, djeluje i radi na stvaranju duhovne atmosfere. Poruka izložbe je naglasiti pozitivno djelovanje i utjecaj sporta na zdrav duh i tijelo čovjeka kao pojedinca, koliko i na pojedinca unutar jedne društvene zajednice. Umjetnost, područje slikarstvo, zahtjeva jednaku disciplinu i predanost prema boji, formi i obliku, kao što sport traži disciplinu tijela i pokreta. Svaki pokret u sportu zahtijeva naprezanje određenih mišića da bi se postigao željeni rezultat, tako i svaki pokret i dinamika u slikarstvu zahtjeva određene postupke formiranja likovnih elemenata. Jedan od tih postupaka je slučajnost i brzina figura u pokretu u prvom planu, sjedinjena sa čistoćom boja, jednostavnošću pravokutnih ploha i preciznošću graničnih prijelaza boja drugog plana slike u cjelinu. Disciplina boje kao red i sportska disciplina. Ekspresivnost forme dinamičnih figura kao objektivna činjenica nemogućnosti ljudskog oka da zadrži trenutak jedne stotinke izdvojen iz cjelokupne sportske aktivnosti. Figure mijenjaju svoja obličja ovisno o stupnju napetosti, brzine, težine i snage. Boja je u funkciji sadržaja, ali istovremeno svojim međusobnim odnosima karakterizira agresivnost, eleganciju, razigranost i slična djelovanja, koja pojedinačni sport ostavlja u nama, pasivnim promatračima aktivnim duhom i percepcijom. ”

 

O ciklusu Ples iz 2006. ( izložba u Clubu Fanatic, Zagreb ) i Let’s dance iz 2009. ( izložba u Plesnom centru Salsa ) pišem: ” Svojim tijelima i razigranim pokretima plesači izražavaju svoja poletna stanja, prožima ih strast i ljubav prema plesu. Birala sam plesove raznih kultura, i one plesove na kojima je izražen pokret, kolorit i atmosfera, ono što zapravo povezuje prvu izložbu Ples iz 2006. i Let’s dance iz 2009. Plesači u zanosu i sjedinjeni sa svojim tijelom unijeli su u ples ne samo svoje fizičko umijeće i osjećaj za ritam, već i duh. Poistovjećeni sa figurom koju izvode, reflektiraju svoje unutarnje stanje i zrače jednom pozitivno nabijenom energijom. Ovim slikama želja mi je bila prikazati način na koji ja osobno doživljavam ples, osjećaj trenutka i života, a to se najbolje može ostvariti u poljima koja nas ispunjavaju kao bića, kad se odvojimo od ega, prošlosti i budućnosti, misli i budemo u tom trenu osobe koje jesmo u svojim najdubljim traženjima sebe i svog bistva. Jedno sa melodijom, jedno sa ritmom, jedno sa univerzumom i jedno sa sobom. ”

 

Moj veliki interes između ostalog obuhvaća znanost i astronomiju, bilo putem knjiga, interneta i predavanja koja populariziraju prirodne znanosti. U ciklusu Future kroz apstraktno-figuralne elemente stvaram priču kroz igru asocijacije, život dajem oblicima. Slike iz ciklusa Future sastoje se od više dijelova. Prvi dio, nastao između 2003. – 2004. , pod nazivom Future, izložen je u Galeriji Miroslav Kraljević 2004. u Zagrebu. Drugi, nastavak Back to the Future iz 2005. godine predstavljen je na izložbi 2006. u Galeriji Cekao u Zagrebu. Slike izabrane od tih dviju izložbi i nadopunjene sa novonastalim slikama, izložene su 2007. u jedan veći prostor pod nazivom Prošlost/Sadašnjost/ Budućnost u Galeriji Krka, Novo Mesto.

 

Izložba Muško tijelo predstavljena u Galeriji Kristofor Stanković 2006., naizgled se čini kao povratak temeljima slikarstva, akademizma, jer je model postavljen u klasične poze koje sam birala iz povijesti fotografije muškog akta. Klasičnost razbija redukcija tonova, koja se na mojim slikama uvijek ponavlja. Na slikama muškog akta bavila sam se pitanjem slobode uma u današnjem tehnološkom vremenu. Muško tijelo kao golo ljudsko tijelo simbol je slobode, oslobođenja. Čovjek je rođen gol, bez odjeće, to je njegovo najprirodnije stanje.  Osim što oblik kruga alegorično ukazuje na prisustvo žene, otkriva nam da se zapravo radi o cd-nosaču, predmetu masovne proizvodnje i uporabe. Suvremeni čovjek premalo pažnje posvećuje sebi, golo tijelo predstavlja čovjeka bez stvari, ostaje sam sa sobom.  Otuđenje u svakom smislu riječi opisuje ove slike, otuđenje osobe same od sebe, nepovezanost sa sobom, emocionalna nepovezanost između ljudi, i pri muško ženskim odnosima. Jednako tako i vezivanje za predmete, poistovjećivanje sa materijalnim bogatstvom i pretjeranom ljudskom potrebom za dokazivanjem i potvrđivanjem važnosti i cijenjenosti od strane autoriteta i drugih ljudi općenito.

O ideji

Ideja mora nositi dio umjetnikove osobnosti. Onoliko koliko je umjetnik sam uvjeren u svoju istinu ( ideju ), toliko je duboko unosi u svoje djelo. Slika je kao ogledalo. Dok ga gledamo trebamo imati kristalno  jasan pogled, inače nas neće u potpunosti odraziti. Dok se gledamo u ogledalo nikad ne posumnjamo u naš vlastiti odraz. Osim objektivne slike našeg odraza, vidimo i subjektivno stanje našeg duha, na izrazu lica. Ali unatoč razlikama, to uvijek ostaje naš odraz u ogledalu i u njega ne sumnjamo. Tako je i sa umjetničkim djelom. Bez obzira radilo se o: autoportretu ili portretu; figuraciji ili apstrakciji, ono mora u potpunosti sadržavati umjetnikov karakter i on u svoj odraz u tom djelu ne smije posumnjati. Tek tada umjetnik može reći da je djelo uspjelo.  / Diana Šimek /

 

 

Copyright (c) Diana Šimek

 

 

 

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.