Mio Vesović

Mio Vesović je rođen 1953. godine u Gornjoj Dobrinji kod Užičke Požege. Studij filmskog snimanja završio je na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u klasi Nikole Tanhofera. Njegove su fotografije objavljivane u svim novinama i časopisima jugoslavenskog prostora, a trajno je surađivao u Studentskom listu, Poletu, Pitanjima, Quorumu, Svijetu, Startu, Globusu, itd. S Ivanom Posavcem osnovao je 1979. godine umjetnički studio MO ( meko okidanje ). Zajedno su ostvarili niz projekata, među ostalim 150 naslovnica časopisa Danas.

Izlagao je na nizu samostalnih i grupnih izložbi, a stotinjak njegovih fotografija u zbirci je Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Link

Kontakt: movesovic@gmail.com

Samostalne izložbe:

2012. Banja Luka, Narodna i univerzitetska galerija, Iznad i ispod planine
2010. Osijek, Galerija Waldinger, Novecento
2009. Zagreb, Kula Lotrščak – Snapshot, Vis 2006. – za Nabokova
Zagreb, Atelje Žitnjak, Socnadrealizam na Kozari Boku
2008. Zagreb, Studio Josip Račić, Socrealizam na Zrću
2005. Zagreb, Kula Lotrščak – Snapshot, Stomorica
2003. Zagreb, Galerija Klovićevi dvori, Mio Vesović fotografije ’76 – ’03
1999. Pag, Crkva sv. Frane, Svitlošnji put
1993. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, Nebo nad Zagrebom
Zagreb, KIC, Overflowers MIO Vesović/ MO
1992. Zagreb, Galerija Nova, New York ’91.
1991. Zagreb, HDLU, Galerija PM
1988. Beograd, Srećna galerija, Sa Titom u dane slobode
– Zagreb, Galerije grada Zagreba, CEFFT, Vesović
1987. Zagreb, Kino-klub, Zagreb – Vrapče

Ovako je Mio objasnio ime studija MO:

” Meko okidanje znači ” killing me softly “, u punom smislu tog stiha. Posavec i ja smo bili obični golobradi mladići na akademiji. Zajedno smo gradeći novine, gradili sebe. Svojim smo radom došli do Muzeja suvremene umjetnosti. Kasnije je pak on mene navlačio na rad: on je ipak ozbiljan radnik, dok ja lepršam. Ta naša imaginarna zbilja, bauhausovska mekana tvorevina još danas postoji. ” Link na članak u ” Zarezu ”

Tito u Zagrebu

U razgovoru sa Marijanom Grakalićem, Mio je ovako opisao fotografiju Tita koju je snimio 1976. godine u Zagrebu:

” Ta slika stvara ugođaj kao ” poslijepodne jednog fazana ”. U to doba stanovao sam na Trgu sportova kod Ledene dvorane. Bilo je to vrijeme kada su svi tramvaji ličili na čežnju. Pričekaš, tramvajska vrata zaškripe i onda uskočiš u vagon, a ona onda ponovo zaškripe iza tebe. Sada kada na to gledam, tramvajska su se vrata tada otvarala i zatvarala kako želiš. Neponovljivo vrijeme. Osim toga, volio sam ići prečicom pored Magazinske ispod rampe prema Akademiji, jer volim vlakove. Tog dana kada sam prešao preko rampe, prvo sam uočio malo veći žamor. Bila je tu policija na BMW-ima i sve je djelovalo drugačije od uobičajenog dana. Sljedeći svoj gotovo Pavlovljev refleks, uputio sam se lijevo prema Zapadnom kolodvoru, a ne prema Akademiji. Tad sam ugledao druga Tita kako ulazi u Mercedes Pullman 600 S. U to doba još sam vozio svoj češki bicikl i bio sam totalno fasciniran tim prizorom. Kasnije, kada sam gledao slike koje sam tada snimio, najsmješnije mi je bilo što su agenti bili u šuškavcima, a vozač je ličio na Lucu Brasija iz filma Kum. Sjećam se kako je i Jovanka bila uz njega, jer tada još nije bila persona non gratta. Od svih tih slika napravio sam samo jednu, jer mi je uvijek bilo nekako neprilično da eksploatiram situaciju. Isto tako sam kasnije i Johnnija kojeg sam fotografirao na Džamiji, napravio samo jednu fotografiju. Fotografija druga Tita je točno ono što želim raditi. Upravo zbog te crne rukavice kojom maše. Tada je on došao, a to sam kasnije saznao, po drugi puta proglasiti grad Zagreb gradom herojem. ” Link na članak

goli golman

Ana Ofak je napisala u magazinu E-Flux: ” Mio Vesović je 1980. godine pomogao u stvaranju Poletove estetike Novog vala sa fotografijama Milana Šarovića, golmana zagrebačkog nogometnog kluba.” Link na članak

Link na članak

1981. godine snimio je najpoznatiji performans Tomislava Gotovca: Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta ( Zagreb, volim te ! ). Link na članak

Snimio je 1982. godine fotografiju za omot rock albuma “Filigranski pločnici” od Azre. Link

Prvu samostalnu izlozbu priredio je u Prostoru proširenih medija, HDLU-a, 1983. godine u spomen Rexu ( Vladimir Roksandić ), a drugu 1985, godine u Srećnoj galeriji u Beogradu. ” Rosebud ” je naslov treće samostalne izlozbe u Studiju Galerije suvremene umjetnosti. Link

Kao fotograf na filmu surađivao je s poznatim redateljima: Zoranom Tadićem ( San o ruži ), Rajkom Grlićem ( Štefica Cvek u raljama života ), Veljkom Bulajićem ( Obećana zemlja ) i Dušanom Makavejevim ( Manifesto ). Link