”Apstraktne ekspresije 2020”, virtualna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb

Rada Marković, ''Put prepreka'', kombinirana tehnika na platnu, 50x60 cm

Rada Marković, ”Put prepreka”, kombinirana tehnika na platnu, 50×60 cm

15. 9. 2020.  Početkom 2019. godine, HDLU Zagreb je na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” organizirao virtualnu izložbu ”Apstraktne ekspresije 2019”, koja se može pogledati ovdje. Istovremeno smo planirali tu izložbu iz virtualnog preseliti u neki ‘realni’ prostor, pa je izložba ugovorena za 2020. u jednoj zagrebačkoj galeriji. No krajem ljeta 2020. saznali smo da je galerija oštećena zbog nedavnih poplava u Zagrebu, pa je iz tih razloga izložba odgođena. Usprkos tome, postav sa nekim novim autorima i novim djelima iz 2020. godine predstavljamo u novoj virtualnoj izložbi, pod nazivom ”Apstraktne ekspresije 2020”, također i sa namjerom da ”Apstraktne ekspresije” postanu kontinuirani projekt udruge HDLU Zagreb, koji će svake godine okupljati umjetnike koji se u svom radu, stalno ili povremeno, izražavaju kroz apstraktnu umjetnost – slikarstvo, crtež, digitalnu grafiku i sl. Ujedno želimo i našoj likovnoj publici približiti što apstraktna umjetnost za nas znači, zbog čega joj se pojedini umjetnici stalno vraćaju, neki je tek otkrivaju, nekima je trajni poticaj, ili samo prolazna faza u njihovom radu.

Apstraktna umjetnost svakako jeste introspektivna, povezana je sa simboličkim mišljenjem, duhovnim i psihološkim stanjima, strujanjem misli i emocija ili umom smirenim u meditaciji, ona se nalazi izvan manifestirane realnosti kao stalni tok opažaja, slojeva svijesti i doživljaja koji se pretapaju, racionalnih uvida, ali i intutivnih nadahnuća, te sugerira želju za transcendencijom, prekoračivanjem granica koje definiraju naše neposredno materijalno iskustvo. Postoji tu i želja da se vratimo ka svojim temeljima, detektiramo neke univerzalne obrasce koji stoje iza složenih manifestacija našeg življenja, potreba za pročišćenjem, jednako kao i potreba za novom sintezom starih iskustava.

Zlatko Isaković – Lula, ''Pandemija'', akril na papiru, 40x50 cm

Zlatko Isaković – Lula, ”Pandemija”, akril na papiru, 40×50 cm

Suočeni sa pandemijom koja je započela u 2020. godini, na globalnoj razini doživjeli smo osjećaj krhkosti života, usprkos razvijenoj civilizaciji i brojnim znanstvenim dosezima, našli smo se pred jednim izazovom za koji trenutno nema lijeka, pa društvo ove godine funkcionira kao neki ”kronični bolesnik”, prisiljen da ograniči mnoge vanjske aktivnosti u svrhu svoje samozaštite i da u tim ograničenjima ipak pronađe nove socijalne, radne i komunikacijske modele. Kriza je uzburkala sustave naših vrijednosti, mnogim ljudima donijela pojačani osjećaj anksioznosti, ali na nekim duhovnim razinama i svijest o većoj solidarnosti i potrebi za konstruktivnijim, dubljim povezivanjem. U krizi se ponekad okrećemo skrivenim resursima vlastitog bića, nekim nesvjesnim silama u kojima su sadržane evolucijske zakonitosti čovjekovog razvoja, impuls da se riješimo svega suvišnog što nam odvlači pažnju od suštine, također i potreba da bolje spoznamo svoje motive, snage i slabosti, točke oslonca i podrške, kao i ono što nas potkopava i oslabljuje.

U globalnoj ”karanteni” u kojoj smo se našli ove godine, tako su se izbrisale granice između ”elitne” umjetnosti i one manje ”elitne” – mnogi ljudi počeli su se intenzivno kreativno izražavati i dijeliti svoje uratke po društvenim mrežama na demokratičan, oslobađajući način, uz spontanu međusobnu edukaciju i razmjenu kreativnog iskustva, kao i raznih oblika ‘virtualne’ komunikacije, koja je zamjenila bliske kontakte, ali je istovremeno donijela i veći protok ideja i svijest o tome kako umjetnost može postati i svojevrsna ‘duhovna terapija’. Tako su nastajale i mnoge slike, koje su odražavale unutarnja stanja njihovih tvoraca, kroz dinamiku njihovih kompozicija i kontrasta.

Mladen Žunjić, ''Pogledi'', akril na platnu, 90x100 cm

Mladen Žunjić, ”Pogledi”, akril na platnu, 90×100 cm

Okrenuti od svijeta prema svojoj unutrašnjosti, umjetnici su osluškivali svoja pitanja bez odgovora, svoje strepnje, ali i nade, globalne utjecajaje koji su se reflektirali u pojedinačnim sudbinama i svoje pokušaje da odgovore na trenutne izazove pretapali su u vitalnoj kreativnoj energiji. Jer ponekad je potrebno izgubiti poznati svijet oko sebe, da bismo pronašli nove prostore unutar nas samih, pri čemu nečije individualno iskustvo, autentični zapis ili spoznaja također mogu postati putokaz i motiv drugim ljudima da se isto tako oslobođeno izraze, te kroz to afirmiraju svoju volju prema novopronađenom smislu postojanja.

Svijet prije pandemije možda je bio prebučan i prezahtjevan, u tolikom obilju izbora pred nama, sloboda je ponekad bila poput kaotične i besmislene potrage za sve jačim senzacijama, a opažaji svijesti gibali su se u površnim međuodosima, svakodnevnim sitnim brigama, ambicijama ega, prolaznim borbama i porazima. A onda je došla bolest, ljudi su počeli umirati u većem broju, svijet se usporio u ozbiljnoj pažnji, sa kojom smo počeli preispitivati što nam je doista važno, prema kuda idemo, što nas istinski ispunjava, daje sigurnost i ravnotežu našem postojanju, ritam i svjetlo u dubinama bića.

Marija Kruljac, ''Igra sjenki'', akril na platnu, 60×50 cm

Marija Kruljac, ”Igra sjenki”, akril na platnu, 60×50 cm

Kao ljudi, u tim ‘apstraktnim ekspresijama’ možda smo na putu neke nove preobrazbe, uviđajući da ni svijet, ni mi nismo ono što smo mislili da jesmo, u mijeni stalnih izazova koji nas prisiljavaju da nadrastamo ono staro i poznato što ipak postaje neučinkovito u sadašnjem vremenu, počinjemo zamišljati neke drugačije, buduće obrasce identiteta, kroz koje se i mi i svijet oko nas fleksibilnije transformiramo. Prije materijalizacije svih tih novih tvorevina, na duhovnoj razini formiraju se neke eksperimentalne slike, kao vrtlog naših usmjerenja, igra unutarnjeg i vanjskog, prividna nedorečenost koja predstavlja prve stepenice prema široj, sveobuhvatnijoj realnosti.

Ono što vidimo na prvi pogled, nije uvijek u potpunosti istinito, osjetilno iskustvo može biti tek trzaj primitivnih nagona ili naučenih konvencija, automatizirana reakcija nastala iz navike. Napor volje nas tada odvodi ka dezintegraciji površnih privida, traženju dublje suštine u metodi pokušaja i pogreški koja uvijek karakterizira kreativni proces, drugačiji od predvidivog kretanja kroz šematizirana pravila. Skok u nepoznato, skok svijesti, izlazak leptira iz kukuljice, disanje sa Svemirom kojega ne vidimo, na makro i mikro planu svjesni odabir duhovnih utjecaja koje ćemo primiti i onih koje ćemo odstraniti, sve to može biti eksperimentalno-terapeutski put pronalazačke ekspresije i otkrivanja osobnog rukopisa, sa kojim ispisujemo stranice vlastite povijesti.

mr. art Krešimira Gojanović


Izlagači: Roland Bilobrk, Dubravka Bodulić, Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Krešimira Gojanović, Ana Gutschy Hercigonja, Karla Horvat, Zlatko Isaković – Lula, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Luka Koščak, Marija Kruljac, Valentina Marđetko, Rada Marković, Branka Popov Ostojić, Petra Popović, Mario Rosanda, Vedran Ružić, Adrijana Šuran, Andrej Zbašnik, Mladen Žunjić.


Galerija

 

 

 

 

E mail: hdlu.zagreb@outlook.com
Impressum – Zagrebački likovni umjetnici – HDLU Zagreb

Koncept izložbe i web dizajn: Krešimira Gojanović

Copyright (c) HDLU Zagreb i autori Krešimira Gojanović, Roland Bilobrk, Dubravka Bodulić, Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Ana Gutschy Hercigonja, Karla Horvat, Zlatko Isaković – Lula, Valentina Kasapović, Ivana Kolić, Luka Koščak, Marija Kruljac, Valentina Marđetko, Rada Marković, Branka Popov Ostojić, Petra Popović, Mario Rosanda, Vedran Ružić, Adrijana Šuran, Andrej Zbašnik, Mladen Žunjić.

(15. 9. 2020.)