”Složeni identiteti – umjetnik između eskapizma i aktivizma” – virtualna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb

Mladen Žunjić, ''Pokušaj prilagodbe 3'', akril na platnu + digital art, 90x100 cm

Mladen Žunjić, ”Pokušaj prilagodbe 3”, akril na platnu + digital art, 90×100 cm

15. 8. 2021. – Ljetna virtualna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb ove godine ima koncept ”Složeni identiteti – umjetnik između eskapizma i aktivizma”, kroz koji smo željeli propitati javni i/ili osobni angažman i misiju likovnih umjetnika u tranzicijskom društvu, unutar kojega se dešavao raspad starih sustava vrijednosti, te su istovremeno nicale težnje ka izgradnji humanijeg i efikasnijeg društva, koje bi bilo sposobno odgovoriti na izazove današnjeg svijeta, poštujući pri tome individualne raznolikosti njegovih građana. Kroz likovna djela 30 umjetnika/ica koji su se javili na Javni poziv za virtualnu izložbu, istaknule su se različite teme koje su zaokupljale likovne stvaraoce, kao što su ekološki problemi, potraga za smislom, svijest o prolaznosti naših života, izolirani i isključeni pojedinac u kaotičnom okruženju, obezvrijeđeni umjetnik ili umjetnk koji se organizira u javnom prosvjedu, ali traži i nove dimenzije svoga postojanja izvan crno bijelih istina, koje ograničavaju njegovo biće.

Dimenzije dnevne politike u kojima nerijetko dominira borba za moć i utjecaj snažnih patrijarhalnih figura, koja zasjenjuje svakodnevne životne probleme građana i ranjivih društvenih skupina, ukazala nam se kao zaglušni šum na vezama, medijski košmar ispod kojega su skrivene dublje istine, koje zahtevaju multidimenzionalni pristup kreativnog uma, sposobnog da preokrene sustave moći, razobliči društvene maske i dotakne suštinu naših života sa sviješću da smo svi jedinstveni, no istovremeno i povezani u složenoj mreži odnosa, gdje ne postoji ”gore” i ”dolje”, ”visoko” i ”nisko”, već se prije radi o kontinuiranom energetskom kruženju, unutar kojega je kaotičnost samo privid, novi izazov koji poziva na promjenu dosadašnjih paradigmi.

Tin Samaržija, ''Zoon politikon'', crtež rapidografom, 50x35 cm

Tin Samaržija, ”Zoon politikon”, crtež rapidografom, 50×35 cm

U tim dinamičnim likovnim zapisima, nered je shvaćen kao igra, ritam koji razbija harmoniju čistih ploha i pokušava unutar sebe integrirati što veći broj djelića cjeline, koja se još nije do kraja oblikovala i spoznala. U tom procesu, kreativnost je i vrsta terapije, način da se prevladaju zamke narcističke kulture što ljude odvaja u elitističkim, ‘sebecentričnim’ društvenim ulogama, u opijenom osjećanju povlaštene veličine sa kojim nas potrošačko društvo pokušava hipnotizirati kako bismo zaboravili koliko smo ranjivi i smrtni, i mi i priroda koja nas okružuje. Upravo to osjećanje smrtnosti i prolaznosti nas upozorava da se udaljimo od površnih, jednodnevnih atrakcija i medijskih afera, te da umjesto njih pronađemo točku fokusa negdje u područjima između svjesne spoznaje i nesvjesnih, intuitivnih impulsa koje umjetnik mora osluškivati da bi prepoznao duh vremena i šire obrasce društvenih transformacija u njemu, poput vječnog marginalca koji sa osjećajem nepripadanja prepoznaje slične sebi – isključene, pobunjene, gubitnike i heroje, vizionare čije vrijeme još nije došlo, ali nas privlače paradoksima, provocirajući našu duhovnu percepciju ka napuštanju zone udobnosti i predvidivih dualnosti.

Kada bi umjetnik bio usaglašen sa političarima, stvarao bi po njihovom diktatu samo propagandne materijale koji veličaju njihove ideologije i prihvatio bi ih za svoje neupitne gospodare od kojih ovisi njegovo preživljavanje, no napuštajući stare svijetove ”jednog boga – jednog vođe” prema svijetu u kojemu iz povijesnih tmina uskrsavaju zatajeni identiteti, postaje nam jasno da se ljudsko biće mora samo-spoznati u svim svojim dijelovima, i društvo također mora spoznati sebe i u onim najmanjima jednako kao i u najvećima, pa mjera osobnih sloboda ovisu upravo o tome koliko smo sposobni poštovati slobode najslabijih među nama – djece, životinja, manjinskih i nezaštićenih društvenih skupina. U tom smislu ‘umijeće politike’ nije više dostupno samo privilegiranim pojedincima na vlasti, nego postaje pravo svakog građanina, koji kroz aktivno suočavanje sa problemima u svojoj okolini želi poboljšati i sebe i društvo oko sebe. Kreativni um, slika, govor, svijest koja opaža i samoizražava se bez ikakve cenzure tako su oruđa umjetnika i kao ‘političkog’ i društvenog bića, koje želi aktivno mijenjati svoj svijet i iskomunicirati svoje vizije jednako svojim suvremenicima, kao i nadolazećim generacijama, sa ciljem da se očuvaju vrijedni dosezi raznih tradicija, no da se istovremeno i bez žaljenja odbaci sve ono što ne služi čovjeku u cjelovitom razvoju njegovih potencijala.

Rada Marković, ”Nevidljive umjetnice”, digital art

Kroz ovu virtualnu izložbu, umjetnici/ice kroz svoja djela su iskazali zabrinutost jer kreativne žene još uvijek žive na društvenim marginama u kojima nemaju dovoljno prostora i resursa za samoizražavanje, ali i da je umjetnički rad općenito podcjenjen i pod utjecajem nekih rigidnih političkih struja postaje još teži i nesigurniji, a tu je i ponekad toksični utjecaj medija koji nas bombardiraju senzacionalističkim sadržajima iz dana u dan, servirajući nam nesklad, konfuziju, vječni društveni konflikt i vrlo često idolopoklonstvo prema utjecajnim moćnicima, dok se zanemaruju problemi društvene nejednakosti, siromaštva, ekološkog onečišćenja, dominacije profita nad radničkim i socijalnim pravima. Takva slika svijeta duboko uznemiruje empatične i osjetljive pojedince koji teže povlačenju, ponekad i u kreativne oaze vlastitog bića i sa težnjom da stvore drugačije duhovne pejzaže, oblikuju nova viđenja kao smjerokaze iscjeljujućih promjene za čovjeka i prirodu. Tako ”kreativni eskapizam” unutar kojega umjetnik kroz svoje djelo ponekad otkriva i regenerirajuće nesvjesne potencijale i optimističnije vizije društvenog razvoja, postaje svojevrsni protuotrov za ”društvo spektakla”, u kojemu preobilje plitkih medijskih sadržaja zapljuskuje naše umove.

Krećući se kroz svoja djela od osjećaja izoliranosti, prolaznosti, kaotičnosti, sukoba sa svijetom, bolesti svijeta i čovjeka, ispisujući svoje emocije u taktilno kolorističkim impresijama, napajajući se ritmovima, u tkanju oblika koji se pretapaju u samo-otkrivanju, osobno postaje ”političko”, ono se transcendira u jeziku simbola, govoreći i u ime onih kojima je glas oduzet, a ipak su s nama proživljavali slična iskustva sa kojima se mnogi ljudi mogu identificirati, između javnog i privatnog, uronjenosti u zbivanjima svijeta i odmaku od njih, umjetnici putuju sa svojim viđenjima, proizašlim iz složenih identiteta koji su se kristalizirali kroz društvene transformacije. Naše najsmjelije vizije još su daleko od ostvarenja, no društvo većih sloboda istovremeno zahtjeva i veću odgovornost da se osobne slobode ne potroše samo u besciljnom hedonizmu, već da postanu i putokazi prema zdravijem svijetu sa više socijalne empatije, jednakosti, kreativnosti i poštivanja cjelokupne prirode kroz koju smo neraskidivo povezani, čak i onda kad se čini da smo odvojeni.

mr. art Krešimira Gojanović

Izlagači: Nataša Ač, Lavoslava Benčić, Dubravka Bodulić, Tea Bošnjaković, Slobodan Butir, Antonija Cesarec, Monika Cvitanovic Zaper, Krešimira Gojanović, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Petar Katavić, Goran Kauzlarić, Miroslava Kos, Nataša Kupljenik, Rada Marković, Mirjana Marović, Martina Matković, Stjepan Perković, Mario Rosanda, Tin Samaržija, Jasenka Smrekar, Darko Sever, Tea Teodorović, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Tereza Vukić, Andrej Zbašnik, Matea Zeman, Mladen Žunjić.

Galerija

: Tea Teodorović, ”I am isolated”, akril i kolaž na platnu, 120×100 cm

: Tea Bošnjaković, ”Bez odraza”, ulje na platnu, 150×100 cm

: Valentina Kasapović, ”Save the Amazon”, digital art

: Rada Marković, ”Nove dimenzije”, digital art

: Nataša Ač, ”Duboki zaron”, crne i bijele keramičke olovke, 64×41 cm

: Ljiljana Tršan, ”Kaos”, kombinirana tehnika, 29×40 cm

: Mario Rosanda, ”Cenzura”, tuš i pero, acryl, grafitna jezgra, A4

: Miroslava Kos, ”Moj iskoRAK”, akril, 70×100 cm

: Slobodan Butir, karikatura 1, akvarel, A4

: Andrej Zbašnik, ”Redefinicija dekonstrukcije prostora politike 5”, digitalna grafika, A4

: Krešimira Gojanović, ”Hobotnica u Zagrebu”, tuš /akvarel na papiru, 50×40 cm

: Stjepan Perković, ”Ulica budnog sna”, akril na platnu, 40×30 cm

: Darko Sever, ”Ja”, autoportret, inox čelik / drvena ploča, 37×18 cm

: Tea Teodorović, ”I am damaged”, akril i kolaž na platnu, 100×70 cm

: Alenka Tominac, “(Po)složeni identiteti”, olovka u boji na papiru, 42×30 cm

: Andrej Zbašnik, ”Redefinicija dekonstrukcije prostora politike 1”, digitalna grafika, A4

: Tea Bošnjaković, “Cheers!”, ulje na platnu, 100×148 cm

: Jasenka Smrekar, “Rekao je što nije smio”, ugljen i pastel u olovci, 29×40 cm

: Lavoslava Benčić, ”Nepostojeći 4”, print Liquid warping, 32×42 cm

: Rada Marković, ”Iz tame u svjetlost”, digital art

: Monika Cvitanovic Zaper, ”Majka-kći”, akril i konac na recikliranoj jastučnici, 95,5×52,5 cm

: Juraj Jonke, ”Obnova”, ulje na platnu, 60×40 cm

: Martina Matković, ”Grad”, kombinirana tehnika na platnu; 40×35 cm

: Antonija Cesarec, “Anonimus (epitaf za birokraciju na kenotafu)”, digitalno obrađena fotografija

: Monika Cvitanovic Zaper, ”Mapa nostalgije”, akril i konac na recikliranoj jastučnici, 75,5×50 cm

: Mladen Žunjić, ”Raspad slikarstva”, akril na platnu + digital art, 90×100 cm

: Tereza Vukić, ”Lutalica 2”, kombinirana tehnika, 70×100 cm

: Mirjana Marović, ”Vibracije”, akrilik na platnu, 1×1,20 m

: Vanda Jurković, ”Košmar”, digital art, 30×37 cm

: Mladen Žunjić, ”Pokušaj prilagodbe 1”, akril na platnu + digital art, 90×100 cm

: Rada Marković, ”Na margini”, digital art

: Nataša Ač, ”Novi početak”, crne i bijele keramičke olovke, 64×41 cm

: Nataša Kupljenik, ”Kreativci napadaju”, digitalna fotografija, 3000 x 2516 pix

: Tea Bošnjaković, “Na kavi uz ljubimca”, ulje na platnu, 150×100 cm

: Rada Marković, ”Propitivanje”, digital art

: Lavoslava Benčić, ‘Nepostojeći 2”, print Liquid warping, 32×42 cm

: Goran Kauzlarić, ”Feel Good”, digital art

: Petar Katavić, ”Frizerski salon Galić”, digitalna ilustracija, 100×120 cm

: Dubravka Bodulić, ”Svjetlo na kraju tunela”, fotokolaž, A4

: Lavoslava Benčić, ”Nepostojeći 3”, print Liquid warping, 32×42 cm

: Jasenka Smrekar, “Baš me briga”, olovka, 29×40 cm

: Tea Teodorović, ”Pisma sebi”, instalacija, 150×150 cm

: Ljiljana Tršan, ”Crno bijeli svijet”, tuš na papiru, 29×40 cm

: Nataša Ač, ”Prošlost”, crne i bijele keramičke olovke, 41×64 cm

: Alenka Tominac, “Društvene struje”, olovka na papiru, 30×42 cm

: Matea Zeman, ”Svaki čovjek je otok”, staklena fuzija, 3×5 cm

: Alenka Tominac, “Sila društva”, olovka na papiru, 30×42 cm

: Dubravka Bodulić, ”Ka extremnom UV indexu!”, digitalna grafika

: Nataša Kupljenik, ”Da kulturi”, digitalna fotografija, 3000 x 1991 pix

: Tereza Vukić, ”Lutalica 1”, akril, 70×100 cm

E mail: hdlu.zagreb@outlook.com
Impressum – Zagrebački likovni umjetnici – HDLU Zagreb

Koncept izložbe i web dizajn: Krešimira Gojanović

Copyright (c) HDLU Zagreb i autori Krešimira Gojanović, Nataša Ač, Lavoslava Benčić, Dubravka Bodulić, Tea Bošnjaković, Slobodan Butir, Antonija Cesarec, Monika Cvitanovic Zaper, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Petar Katavić, Goran Kauzlarić, Miroslava Kos, Nataša Kupljenik, Rada Marković, Mirjana Marović, Martina Matković, Stjepan Perković, Mario Rosanda, Tin Samaržija, Jasenka Smrekar, Darko Sever, Tea Teodorović, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Tereza Vukić, Andrej Zbašnik, Matea Zeman, Mladen Žunjić.

(15. 8. 2021.)