U susret 100. godišnjici rođenja slikara Alfreda Krupe

Prisjećanje na slikara Alfreda Krupu u susret 100 godina njegova rođenja

KRUPA, Alfred, slikar, izumitelj i sportski radnik ( Alfred Joseph Kruppa, Mikołów / Nikolai, Preußisch – Schlesien, 22. 7. 1915. – Karlovac, 16. 10. 1989. ). Polietničkog / polinacionalnog porijekla. Odrastao bez oba roditelja ( o ocu se malo zna, osim da je također bio slikar / iz linije pokrštenih židova / i da je nestao u nekom ” ustanku u Galiciji ” oko 1919., a majka je umrla 1921. godine u dobi od 25 godina ), sa dva brata ( Gerhard i Engelbert ) i sestrom ( Hildegard Marie ) na skrbi svoje bake Therese Podkowa.

Njegov talent je rano došao do izražaja, tako je jednom prilikom portretirao predsjednika Poljske, Maršala Jozefa Pilsudskog, za što je njegova škola ( Siedmio-klasowa Szkola Powszechna Polska w Mikolowie ) primila darove od samog predsjednika ( ” a mene su zaboravili “, kako se umjetnik kasnije prisjećao ). Završio je gimnaziju u Katowicama 1932., preskačući razrede i diplomirao na ALU u Krakovu 1937. ( J. Mehoffer ). Za okupacije Poljske, iz zarobljeničkoga logora mobiliziran je u njemačku vojsku, iz koje je 1943. prešao partizanima kraj Donjega Lapca.

Jedan je od 13 ” temeljnih ” umjetnika, pripadnika likovne umjetnosti Hrvatskog antifašističkog pokreta: 1944. sudjelovao je na izložbi umjetnika partizana u Topuskom ( ” Trinestorica slikara i kipara: Detoni, Radauš, Šimaga, Rukljač, Prica, Mraz, Ćaće, Čermak, Krupa, Murtić, Agbaba, Rajković i Čerić – izložili su preko 270 radova ” / Bratulić / ).

Alfred Krupa: crteži

On ( prisilni radnik broj 69406 ) i njegova sestra Hildegard Marie ( koja je nakon dvije godine mučenja u ženskom koncentracionom logoru Ravensbruck, živa bačena u peć krematorija koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau 1. 2. 1944., mjesec dana ranije navršivši 25 godina ) registrirane su žrtve nacističkog progona u arhivima ITS – Bad Arolsen, Njemačka  ( dokument Ref. no T/D -2 271 761 ).

 Braća su mu bila, kao i on sam, u jednom trenutku prisilno unovačeni, te mu mlađi brat Gerhard biva ubijen negdje 1942. godine ( posljednji dokument koji postoji u vojnom arhivu u Njemačkoj je njegovo ” Pismo majci “, tj. baki koju su zvali ” majka ” ), a stariji Engelbert, zvan Jan zarobljen od strane Sovjeta, koji ga drže zatvorenog četiri godine uz teška mučenja ( slomili su mu 8 rebara gnječenjem, bičevali ga po licu…..kako se prisjećao kasnije, kada bi dolazio u Karlovac u posjet bratu Alfredu ).

Alfred Krupa prvi je likovni umjetnik, koji je održao samostalnu izložbu u oslobođenom Zagrebu ( Salon Ulrich, 1945. ). Iste godine vidimo ga i na završnoj godini, uz ostala velika imena hrvatske umjetnosti ( Lela Čermak, Edo Murtić, Nikola Reiser, Dalibor Parać, Mirko Ostoja, Željko Radmilović ) – Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je mu se potvrđuje status akademskog slikara ( Bratulić, Ivković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918. – 1945., knjiga 2. ) Od 1945. likovni je pedagog na Krku ( Gimnazija Vrbnik ), a od 1946. do umirovljenja 1971. u Karlovcu ( Gimnazija Karlovac, Učiteljska škola, i dr. )

 

Sklon sažetomu realističkomu oblikovanju i plenerizmu, slikao je pretežno vedute i rijeke Karlovca, njegove industrijske i okolne krajolike u ulju ( Zima u Karlovcu – 1961., Motiv s Kupe – 1979., Kupski čamci – 1983., sve Gradski muzej Karlovac, GMK ) i akvarelu ( Stari grad Dubovac – 1979., Dobra kod Jarčeg Polja – 1984., obje GMK ), dočaravajući igrom boje i svjetla posebnosti ozračja.

Akvareli mu se odlikuju lirskim ugođajem, prozirnošću i naglašenim obrisima na hrapavom papiru, točkastom strukturom ( Vodenica u Brihovu – 1987., Grad Ribnik – 1988., obje Zavičajni muzej Ozalj, ZMO ), a oni kombinirani s tušem podsjećaju na vitraj. Zapaženi su i njegovi portreti u ulju ( Autoportret – 1952., Dvostruki autoportret – 1954., Svoje noge – 1959., Moj sin – 1967., Autoportret – 1971., Autoportret s mačkom – 1973., GMK; Moj unuk – 1975. ) Slikao je također primorske krajolike i vedute ( Motiv s Hvara – 1959. ), Ozalj ( Stari grad Ozalj – 1981, Grad Ozalj –  1987., obje ZMO ), seoske motive ( Četiri kumice ) i životinje ( Moj pas – 1983. ) Eksperimentirajući slikarskim tehnikama, doveo je plenerističko slikarstvo na morsko dno i izradio ciklus slika pod morem, izlagan 1951.

Alfred Krupa: ” O nekim problemima umjetnika “

U isto vrijeme javno istupa kritizirajući društveni i materijalni položaj umjetnika ( ” O nekim problemima umjetnika “, 1953. )

Crtao ( tuš, ugljen, kreda, sepija, olovka, flomaster ) partizanske prizore ( Referent saniteta – 1944. HPM ), javne radove ( ciklus ” Omladinske radne akcije ”, 1946. -76. ), ciklus ” S tržnice ” ( 1964. ), portrete ( Ženski portret, 1946., Gliptoteka HAZU; Djeca iz Dječjega doma ” Vladimir Nazor ”, 1977. ), krajolike, interijere, figuralne kompozicije, sažeto i neposredno, rjeđe detaljizirajući ( Motorističke utrke, 1948., GMK ).

Ciklusom u struganom tušu ” Pauci ” 1961. ( Motiv s Korane, Paučina ) približio se apstrakciji. Izlagao samostalno u Zagrebu ( 1945., 1951., 1955., 1958., 1960. – 61., 1972., 1977., 1989. ), Karlovcu ( 1946., 1948., 1952., 1954., 1957., 1961., 1968., 1971., 1974., 1976. – 79., 1981. – 83., 1986., 1989. ), Ozlju ( 1968. ), Dugoj Resi ( 1969. ), Puli ( 1981. ), te skupno na izložbama ULUH / HDLU ( od 1948. ), Likum ( od 1951. ), Izložba portreta ( Tuzla 1967., 1971., 1975. ), Karlovački slikari ( Karlovac, 1970.), Umjetnici Hrvatske Njegošu ( Zagreb, 1973. ), Likovna umjetnost u NOB-u Hrvatske ( Zagreb, 1974. ), Zagrebački salon ( 1974.), Karlovačka likovna jesen ( 1977. – 80., 1982. – 83., 1987. ), Karlovačko slikarstvo od 1900. do danas ( Karlovac, 1978. ), Pejzaž kao zavičajnost ( Zagreb, 1980. ), Pokupski slikari ( Karlovac, 1982. ), Od Karasa do danas ( Karlovac, 1984. ), Karlovački umjetnici 1945. – 1985. ( Karlovac, 1985.).

Suosnivač je Biennala akvarela Jugoslavije u Karlovcu 1979., kolonije akvarelista ” Slavino proljeće ” u Ozlju 1981. i Likovne radionice na otvorenom u Karlovcu 1984., te sudionik likovnih kolonija u Sisku ( 1973. ), Primoštenu (1979. – 88. ), Novoj Gradiški ( 1980. ) i Karlovcu ( 1980., 1984. – 86. )

Posmrtno su mu priređene izložbe u Karlovcu ( 1990., 1997., 2006. ), Zagrebu ( 1996., ” Chopin hrvatskog slikarstva “, 2008. s unukom A. F. Krupom ) i Splitu ( Festival akvarela Hrvatske, 1997. ), te djela izlagana na skupnim izložbama ( Umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora, Zagreb 1994.; Iz fundusa galerijske zbirke Gradskog muzeja Sisak, 1999. ) Bio je zastupljen značajnim brojem radova i u ” Zbirci Bauer ” u Vukovaru, koja je pretrpila velike gubitke tijekom agresije na taj grad.

Boksački klub Sloboda 1950.godine

Boksački klub ” Sloboda ” 1950. godine

Bavio se borilačkim vještinama i streljaštvom, te odgojio naraštaje karlovačkih boksača ( prijeratni amaterski prvak Poljske u perolakoj kategoriji, ovdje je trenirao boksače ” Udarnika “,” Slobode “,” Radnika ” i ” Karlovca ” ). 1948. – ” Posebnu pažnju privukao je susret Alfreda Krupe sa Milovojem Bulatom, prvakom Jugoslavije ( 1946., 1949. i 1952. ). U to vrijeme karlovačke boksače u Fiskulturnom domu već je vježbao A. Krupa, koji je kao boksač amater sa uspjehom nastupao u Poljskoj. “ ( Zdravko Švegar, Karlovac Grad Sporta, str. 180. )

Istaknuo se i kao izumitelj mnogih izuma, koje na žalost nikada nije uspio patentirati radi potpunog nerazumijevanja tadašnjih vlasti, npr. čamac za promatranje pod vodom 1957., kofer sa kotačićima 1954. ( Bernard Sadow, tada vlasnik američke kompanije U.S. Luggage – danas dio Briggs & Riley Travelware, 1972. godine je patentirao kofer sa kotačićima ), i dr. Preostala dokumentacija pokazuje njegove pokušaje da patentira svoje izume prvo kod vlasti u Beogradu, a potom i putem Veleposlanstva Velike Britanije.

Umjetnikov sin Mladen Krupa, dipl.ing., i sam izumitelj ( Bunker Kruppa – M91, jedan od rijetkih primjera izvorne obrambene ratne tehnike korištene u Domovinskom ratu, danas pod zaštitom Ministarstva kulture i Ministarstva turizma RH ), razradio je i zaštitio copyrightom nasloženiji očev prijedlog iz ranih 1950.-tih, do danas nigdje realizirani sustav za zaštitu brodova od potonuća.

Za svoj rad Alfred Krupa dobio je više priznanja i nagrada među kojima su: Orden za hrabrost , Plaketa ZAVNOH-a, Nagrada grada Karlovca, Orden Republike sa srebrnim vijencem, i dr. 1962. god. izlaže na Grand Prix Monte Carlo, gdje dobiva posebno priznanje grupe naprednih grafičara. God. 2005. Hrvatsko filatelističko društvo Karlovac posvetilo mu je poštanski žig i omotnicu.

 

Alfred Krupa – Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

LIT.:
– G. Petrović ( Dr. G. P. ): Povodom izložbe Alfreda Krupe. Karlovački kulturni vjesnik, 1 ( 1952. ) 6. 12, str. 6.
– ( Katalozi retrospektivnih izložba ): J. Baldani, Karlovac 1983.
– N. Albaneže, A. F. Krupa i N. Perić, Karlovac 2006.
– Ž. Marcijuš: Krupine romantične bilješke. U: Festival akvarela Hrvatske, FAH Split ( katalog izložbe ), Split 1997.
– V. S. Gabaut: Karlovački pogled. Kontura, 16 ( 2006. ) 88, str. 90.
– članak KRUPA, Alfred iz 8. knjige Hrvatskoga biografskoga leksikona, Kr-Li ( Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža 2013; rukopisi redakcijski dovršeni Kr-Kv 30. XII. 2011. )
– autor: V. Flego, Bratulić, Ivković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918. – 1945., knjiga 2.
– Zdravko Švegar: Karlovac Grad Sporta, str.180
– arhiva obitelji Krupa, ITS Bad Arolsen, Germany-International Tracking Service on 7th November 2012 in document Ref.no T/D -2 271 761
– arhiva Karlovački tjednik, http://hr.wikipedia.org/wiki/Kruppa-M91, http://kafotka.net/4297
– Časopis za suvremenu povijest ( svezak VIII, pg.140, Institut za suvremenu povijest, 1976. )

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s