Alfred Freddy Krupa: Akvarel – iskustva jednog praktičara ( 1994. )

Alfred Freddy Krupa: ” Kupa u Ozlju ”

Napisao: ak. slik. Alfred Freddy Krupa

Uvodno objašnjenje: cilj mojega analitičkog, istraživačkog rada djelomično prikazanog na ovome mjestu bio je dokazati jednostavnu istinu poznatu manjini entuzijasta i poklonika, a to je da je akvarel apsolutno ravanopravna tehnika uljanoj tehnici. Dapače, da je daleko nadilazi u nekim svojim čisto likovno-kreativnim elementima.

Nažalost do 70-tih godina ovog stoljeća, neki slikari su govorili da je to ” igra za djecu “. Takvih ima i danas čak i među uvaženim akademskim stvaraocima. Isključivo uživanje u debelim naslagama ulja ( koliko god da je lazurno, uvijek je ” debelo ” ) je čisto pomodarstvo. Iskreno se nadam da sam uspio barem minimalno pripomoći afirmaciji pravilnog pristupa akvarelnom stvaralaštvu.

Kratka povijest svjetskog i hrvatskog akvarelizma

Tehnikom vodenih boja slikalo se već u vrijeme starog Egipta, tako da ona spada u najstarije tehnike slikanja u povijesti ljudskog roda. Akvarelom su ilustrirani stari rukopisi, kao i bogato oslikani drveni sarkofazi. Daleki Istok, posebno Kina i Japan poznaju ga od drugog stoljeća prije nove ere. Svoju kulminaciju ta tehnika dostiže u 17. i 18. stoljeću u Japanu, gdje se razvijaju škole akvarelista – Tosa, Kyoto, Seshu, i dr.

Krupa Artist Book

U Indiji, Perziji, Staroj Heladi i Rimu, a zatim preko Bizanta u samostanima čitave Europe slikalo se akvarelom. Srednji vijek koristi ga pri koloriranju crteža u misalima, brevijarima, evagenlistarima, kronikama, i drugom. Za renesansne epohe, akvarelu se pretpostavlja tempera i ulje, akvarel se upotrebljava isključivo kod izrade studija i kartona za freske i goblene, te arhitektonske crteže.

U djelima njemačke renesanse ( A. Altodorfer, 1480. – 1538., L. Cranach, 1472. – 1553. ) nalazimo crteže oživljene akvarelom, a Dürerovi pejsaži prvi su te vrste u Europi. Europski akvarel kakav danas poznajemo njegovan je u okviru engleske slikarske škole s početka 19. stoljeća. Njegovim osnivačem nazvan je Paul Sandby ( 1725. – 1809. ).

1800. godine otvorena je u Londonu ” Akademija akvarelnog slikarstva “, a 1805. godine također u Londonu otvorena je i prva izložba udruženja akvarelista ( Society of Paintings in Watercolours ) sa strogim propozicijama u čistoći i prozračnosti izražavanja. Jedan od najvećih engleskih i europskih slikara J. M. W. Turner ( 1775. – 1851. ) naslikao je 2000 akvarela ( iako ponekad ulazi u gvaš ). I 20. stoljeće daje slavna imena privržena tehnici akvarela: Matisse, Vlaminck, A. Dunoyer de Segnozac, Dufy. Ekspresionizam se u svom naletu također služi akvarelom. Njime slikaju Pechstein, Grosz i Feninger, Nolde, Macke, i Paul Klee također rade u akvarelu.

Djela Slave Raškaj ( Ozalj 1877. – Stenjevec 1906. ) daju završetku 19. stoljeća takav sjaj, da slobodno možemo reći kako sa akvarelima Slave Raškaj prvi puta u novije vrijeme slikarstvo u Hrvatskoj počinje hvatati korak s modernom umjetnošću Europe.

Matko Peić u svojoj izvanrednoj biografsko – estetičkoj studiji piše: ” Slava Raškaj je reformator našeg akvarela. U njenim radovima se osjeća da je taj akvarel slikala ruka rođenog akvareliste, ruka neopterećena iskustvom stečenim u slikanju uljem ili nekom drugom tehnikom. ”

Nakon nje u Hrvatskoj se javlja niz značajnih akvarelista: Petar Šimaga – nepravedno zaboravljeni majstor, Vladimir Varlaj – reafirmiran u najnovije doba, Viktor Šipek – izvrsni zanatlija, i drugi. Blaž Ćuk ( 1916. – 1975. ) ostavio je za sobom seriju odličnih čistih akvarela.

Kao što je Slava Raškaj označila početak stoljeća, Alfred Krupa ( 1915. – 1989. ) je to učinio sa drugom polovicom 20. stoljeća. Autor je više tisuća vrsnih akvarela. O njegovom radu naš likovni kritičar prof. Juraj Baldani kaže: ” Umjetnikova emotivnost posebno dolazi do izražaja u preljevima boja, ritmičkoj igri tonova i diskretnom korištenju bjeline papira. ”

( Napomena: Iz mnogih razloga nisam želio navoditi živuće majstore akvarela. )

Temeljne postavke rada ( op. – idealno zamišljene )

1. Maksimalno respektiranje bjeline i strukture akvarelnog papira
2. Potpuno izbačena upotreba bijele boje i drastično smanjena upotreba crne boje
3. Slika se gradi tako što se prvo iscrtava crtež kistom, bambusom ili drvcem ( što rijeđe ili nikada olovkom ! ), a potom se nanašaju bojene plohe mozaički stupnjevito
4. Korištenje jednog sloja boje ( op. – kad god je to moguće ), uz dozvoljene intervencije
5. Održavanje makar i najlabavije veze s realnim oblicima
6. Direktan kontakt s prirodom ( op. – i modelom )
7. Neopterećenost ( op. – psihološka i stvaralačka ) iskustvom u uljanoj tehnici
8. Uvažavanje samo onoga što se u osobnoj praksi pokazalo kao vrijedno

Analitička obrada akvarela

Gledajući tj. analizirajući tzv. .likovne elemente neke slike, mi vidimo površinu, vanjsko obličje ( rada ). Svo praktično obrazovanje iz likovnosti ( op. – upotrebe likovnih elemenata, t.j. likovne gramatike ) većinom se svodi upravo na tu analizu površine. Ponekad se preko tih elemenata pokušava prodrijeti u dubinu, u suštinu slike, u ono što je pokrenulo i stvorilo djelo, u doživljaj ( op. – to je prvenstvena zadaća teorije,  sociologije i povijesti umjetnosti ). To je jako teško. Ima djela koja nam nesumnjivo sugeriraju svoju dubinu i značenje, ali i tu pri procjeni postoji ( makar ponekad i minimalna ) mogućnost pogreške.

1. ” Čađavi ” zimski koranski pejsaž ( 1994. )

Ovo je po formatu iznimno velika slika ( op. – za akvarel ), 65,5 x 102,5 cm. U akvarelu, gdje je od suštinske važnosti kontrola vode, na ovako velikim formatima je teško raditi. Ova slika je slikana na obali rijeke Korane u krajnjim ljudskim i slikarskim mogućnostima. Vjetar je puhao izuzetno jako ( snježna mećava ) i stvarao dojam veće hladnoće od stvarne. Prilikom slikanja stvorio se debeli sloj leda koji se ( tek ) kod kuće otopio. Tako su se napravile nakupine tamne boje na slici, zbog koje sam je nazvao ” čađava “. Ta sam mjesta dorađivao finim smeđim i plavim tonovima. U kontekstu klasičnog engleskog akvarela, zlonamjernik bi ta mjesta nazvao prljavim, ali u kontekstu suvremenog akvarela ta ( moguća ) tvrdnja postaje besmislena. Slika je primjer linearne perspektive sa fokusom u centru simetrije slike, i kolorističke perspektive ( gradacija od tamnih, smeđe – plavih tonova, te svijetlijih plavih tonova ). Korištene su i vrlo male količine toplih boja ( žuta ). Podloga rada je papir Arsch-France, a korištene boje su Royal Talens, Lucas i Schminke. (  reprodukcija iza teksta )

2. Zima na Kupi ( 1994. )

Ovaj rad je također slikan u zimskim uvjetima, što lako možemo vidjeti na onom mjestu, gdje se dočarava zimska voda Kupe i gdje je hladnoća stvorila kristaliće. Ti kristalići i zvjezdice nastali prirodnim smrzavanjem uvijek daju  specijalno lijep ” štimung ” zimskim pejsažima. Ova slika je rađena također na velikom formatu 56 x 76 cm. Cijeli rad je riješen većinom nijansama plave boje ( ultramarin ), smeđom i s malim količinama drugih boja. Ostavljene su velike bijele površine koje su organski ugrađene u akvarel, a tamo gdje je nanešena boja, sve je u jednom sloju ( tako se ušlo u srž tehnike). Na ovoj slici se prostor kompozicijski otvara unedogled, polazeći od obale Kupe u prvom planu. Podloga je 100% pamučni Fabriano papir ( 300g / m2 ). Korištene boje su Royal Talens. ( reprodukcija iza teksta )

3. Stope u snijegu, pored novog pristaništa na Kupi ( 1994. )

Ovaj akvarel je praktično vodoravno polovično podijeljen na gornji tamni prostor i na donji svijetli. Predstava dubine prostora svedena je samo na ono što se dešava u prvom planu. Također drveni stup koji je u prvom ( gotovo nultom ) planu okomito dijeli sliku na poziciji jedne trećine. Čamac u vodi nije obojen, već je smišljeno akcentiran i u blizini je polovice slike. Tamna voda riješena je iz cijelog niza boja, koje prosijavaju jedna kroz drugu. Pri dnu slike smješten je čamac pod snijegom, lagano obojen relativno toplijom bojom od većeg dijela slike.

On daje ravnotežu kako ne bi gornja ( tamna ) polovica slike prevagnula. Također u desnom donjem kutu naslikane su stope u snijegu, neopterećenom nonšalantnom manirom. Akvarel je interesantan zbog kompozicijskih odnosa ploha i svojeg ( vrlo ) jednostavnog prikazivanja objektivne stvarnosti. Podloga je 100% pamučni Fabriano papir ( 300g / m2 ), a korištene boje su Royal Talens. Format djela je 56 x 76 cm. ( reprodukcija iza teksta )

4. Drvo u dvorištu dvorca Dubovac ( 1994. )

Ovaj akvarel slikan je na galeriji pod krovom dvorca, tako da je pod vrlo snažnim udarcima vjetra snijeg u hrpama sipao po slici. To se vrlo lako može uočiti u pigmentu na slici, gdje su jasno vidljivi komadići leda. To je vrlo interesantna stvar. Ovaj akvarel je položen okomito i većina linija sugerira uzdizanje, vitkost. Žuta boja u desnom donjem kutu je kompozicijski pandan crvenoj boji kule u lijevom gonjem kutu i žutoj boji podnožja kule, u lijevom donjem kutu. Bijela površina snijega koji prevladava u donjem dijelu slike ( fino ) balansira s gornjom površinom, koja je relativno bogata bojama i crtežom. Sve je praktično naneseno i maksimalno neposrednom, u jednom sloju boje.

Format akvarela je 76 x 56 cm. Podloga je 100% pamučni Fabriano papir ( 300g / m2 ), a korištene boje su Royal Talens i Lucas. ( reprodukcija iza teksta )

5. Kupa u Ozlju ( 1994. ) / naslovna slika u ovom tekstu /

Ova slika je izrazit primjer slikarskog shvaćanja – u masama. Nigdje ne postoje suvišni detalji. Korišteno je tri do četiri boje ( većinom smeđa / zelena / plava ), koje se kontrolirano prelijevaju i tvore fine, plemenite površine. To još više potencira izuzetno hrapavi papir ( pojačava presijavanje boja ). Bijela boja je jako naglašena, čak i u obojenim dijelovima zbog rastrzanog poteza kista. Bijela zgrada starog grada Ozlja smještena je u slici po prilici na onom mjestu, gdje je žarišna točka interesa ( fokus ). Ova slika je vrlo blizu impresionističkom shvaćanju.

Pogled nam prati široki prostor doline Kupe i potom preko plavih brda odlazi u daljinu. U daljini vidimo most koji je nedetaljiziran i neobojen i služi kao akcent. Crtež je nanesen tankim bambusovim drvcetom i sepia bojom. Podloga je Hondsrug-Schut Papier ( Heelsum ). Format akvarela je 56 x 76 cm. Boje su Royal Talens i Schminke.

6. Na Korani u drugom mjesecu ( 1994.)

Kao i na prethodnoj slici, ovdje je crtež apliciran tankim bambusovim
drvcetom. Postao je izrazit organski element slike ( ultramarin ). Inače, cijela slika je jednostavno riješena, postoje samo dva glavna plana. U prvom vidimo dva drveta golih grana, potom je rijeka Korana koja
predstavlja svojevrsni međuplan, zatim kao drugi plan je snježna obala i drveni most. Most je načinjen od nelokalne plave boje, ogoljen je do crteža. Ova slika je po motivu, a dijelom i po izvedbi u tradiciji karlovačkog akvarelnog pejzažizma.

Gole grane drveta, a i format slike potpuno se podređuju horizontalnoj ravni. Podloga je 100% Fabriano papir ( 300g / m2 ), formata 56 x 76 cm. Korištene boje su Royal Talens, Lucas i Schminke. ( reprodukcija iza teksta )

7. Zimi uz Mrežnicu ( 1994. )

Ovo je tipični zimski pejsaž, ali ( za mene ) rijedak, jer je sa rijeke Mrežnice. Akvarel je dosta sličan onom pd nazivom ” Zima na Kupi ” po korištenju plave boje i velike količine bjeline. To je, uostalom, diktirala i stvarna situacija na terenu. Zeleni čamac koji leži na obali u prvom planu s lijeve strane ( vizualno ) djeluje na cjelinu i daje joj ( glavni ) smisao. Iz nekog razloga, ovaj akvarel se izrazito dopao većini promatrača. I na ovoj slici su često prisutni ledeni cvjetići, nastali od hladnoće. Potez kista je u rasponu od vodenastog, do ledenog tj. suhog. Kod tako niskih temperatura. kist je gotovo stalno zaleđen. Ponekad je kao štapić tvrd. Slika stvara dojam nužnosti u svim svojim dijelovima ( op. – dojam da je nužno baš tako naslikana ). Format slike je 56 x 76 cm, papir je 100 % pamučni Fabriano papir ( 300g / m2 ). Korištene su boje Royal Talens, Lucas i Schminke. ( Alfred Freddy Krupa )

***

Literatura:
– ” Slavino proljeće “- Likovna kolonija akvarelista, Narodno svučilište Ozalj, 1985. g.
– ” Biennale akvarela Jugoslavije ’79. ”, Gradski muzej Karlovac, 1979. g.
– ” Karlovački slikari “, Gradski muzej Karlovac, 1979. g.
– “Alfred Krupa – akvareli “, katalog izložbe, Likum – Salon Ulrich Zagreb – Zorin dom Karlovac, 1989. g.

Autor fotografija / reprodukcija: Danko Fajt
Tisak: ” MB ” Tiskara Marohnić, Senjska 86, Karlovac
Pokrovitelj: ” Karlovačka pivovara d.d. “, Karlovac

Knjižica je otisnuta u formatu A4, tvrdo ukoričena, sa 15 stranica.

 

Jedna misao o “Alfred Freddy Krupa: Akvarel – iskustva jednog praktičara ( 1994. )

  1. Odličan članak o ravnopravnosti ili čak i nadmoći akvarela. Ono je u suštini poetična tehnika i kompromis umjetnika i medija pri svakom potezu. Žao mi je što niste naveli živuće umjetnike jer je vrlo interesantna činjenica da je upravo jedan Zagrepčanin najveći živući masjtor akvarela, osoba koja već 40 godina kontrolira akvarel kao nitko u povijesti prije njega. 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s