Robert Štimec: Kućni brojevi u Zagrebu

Napisao: Robert Štimec, dizajner i slobodni umjetnik

Kućni brojevi u ovom dijelu Europe svoje službeno postojanje počinju 1770. ukazom Marije Terezije. Brojevi su se crnom ili crvenom bojom ispisivali direktno na fasade kuća. Krajem 18. stoljeća sustav je već raširen u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i širom Austro-Ugarske i koriste se emajlirane pločice raznih oblika i veličina. Razvoj pošte i potreba za točnom adresom ubrzala je postupak numeriranja kuća, ali i ulica.

Ulice se nazivaju po vladarima, lokalnim obrtima, rijekama, ostalim geografskim markerima, ali i jednostavno, brojevima ( New York ). U Parizu, 1805. godine, određeno je da brojevi kreću od centra prema periferiji, parni desnom stranom, a neparni lijevom stranom ulice. Time se olakšava snalaženje i orijentacija po gradu. Bilo je i pokušaja, u nekim njemačkim gradovima, da se ulice označavaju u odnosu na strane svijeta, ali ta praksa nije zaživjela. 1862. Beč je cijeli označen brojevima. Izrađeni su u raznim formama, uglavnom od emajliranog željeza, kasnije od lijevanog metala, prvo kositra i cinka, a kasnije aluminija. Forma osmerokuta ili pravokutnika odrezanih kuteva standard je u Beču i širom Austro-Ugarske monarhije.