U susret 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika, 1868. – 2018.

Bukovčev portret Izidora Kršnjavog, izvor: Wikipedija, Izidor Kršnjavi

Bukovčev portret Izidora Kršnjavog, izvor: Wikipedija, Izidor Kršnjavi

Napisala: mr. art Krešimira Gojanović

Na stranicama Hrvatskog društva likovnih umjetnika prošle godine objavljen je poziv na Panel povodom 150 godina HDLU-a, koji se može vidjeti ovdje, a koji je ipak kod mnogih umjetnika i članova različitih strukovnih udruga izazvao brojna pitanja.

Naime, u ovom trenutku na stranicama Ministarstva kulture na linku, vidimo da u Hrvatskoj postoji čak 10 Hrvatskih društava likovnih umjetnika i jedna Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, te su sva ta društva na ovaj ili onaj način, odvajanjem i osamostaljivanjem proistekla iz onog prvobitnog Društva umjetnosti, koje je utemeljeno na inicijativu Izidora Kršnjavog, 22. kolovoza 1868. Dakle, ako bi netko trebao 2018. slaviti 150 godina od utemeljenja prvog Društva umjetnosti, to bi onda trebala biti sva ova redom nabrojana društva sa popisa Ministarstva kulture: HDLU, HDLU Dubrovnik, HDLU Istre, HDLU Rijeka, HULU Split, HDLU Zadar, HDLU Međimurja, HDLU OsijekHDLU Zagreb, HDLU Varaždin i ULUPUH. U tom smislu, HDLU u Meštrovićevom paviljonu radi grešku kada tvrdi da je samo on nasljednik starog Društva umjetnosti, a što ćemo objasniti u daljenjem tekstu, kroz povijesni pregled razvoja hrvatskih gradskih i županijskh društava likovnih umjetnika.

Kako je tekao povijesni razvoj starog Društva umjetnosti kroz različite političke režime, može se vidjeti i na ovom dokumentu, pri čemu su tu neke povijesne činjenice ipak ostale zamagljene za nas članove HDLU-a, koji smo se u to društvo upisivali ranih devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon osamostaljenja Hrvatske, no baš zbog toga je važno da sva današnja društva likovnih umjetnika međusobno surađuju u pripremi te proslave 150-godišnjice Hrvatskih društava likovnih umjetnika, kao i da surađuju sa autorima najavljene monografije HDLU-a, o čemu govori trenutna ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka, u članku na linku.

Uvažavajući svu stručnost gospođe Andabake koju ona prezentira u članku ”Novo doba HDLU-a”, dok pozira za fotografije u praznom prostoru Meštrovićevog paviljona, moramo ipak naglasiti da nijedno pojedinačno društvo ne može privatizirati ovu važnu obljetnicu, jer ta obljetnica predstavlja značajan datum za kompletnu hrvatsku likovnu scenu i sva njezina društva, koja su kroz tih 150 godina svojom aktivnošću sudjelovala u razvoju hrvatske likovne umjetnosti.

Gradnja Meštrovićevog paviljona, izvor: hdlu.hr/mestrovicev-paviljon/povijest-zgrade/

Gradnja Meštrovićevog paviljona, izvor: hdlu.hr/mestrovicev-paviljon/povijest-zgrade/

Naime, staro Društvo umjetnosti kroz svoje brojne transformacije, 1946. mijenja naziv u ”Udruženje likovnih umjetnika Hrvatske – ULUH”, a 1977. osniva se Savez društava likovnih umjetnika Hrvatske, u kojemu je bilo više ravnopravnih gradskih i županijskih društava likovnih umjetnika, među kojima se nalazio i današnji HDLU, koji je djelovao u Zagrebu. Ovaj dio povijesti tog starog Saveza društava likovnih umjetnika trebale bi bolje poznavati starije generacije likovnih umjetnika, a koji bi mogli pomoći današnjim organizatorima proslave 150 godina HDLU-a, da u svojim informacijama o razvoju HDLU-a ipak budu i točniji i vjerodostojniji.

Današnji HDLU u Meštrovićevom paviljonu bio je, dakle, samo jedan od članova tog starog Saveza društava likovnih umjetnika, i kao član Saveza, istupio je 1993. iz njega, te se pre-registrirao pri Ministarstvu pravosuđa u današnji HDLU (kako piše u njihovom dokumentu), i upisao se u Registar društava RH. Postavlja se zato pitanje: koga točno predstavlja današnji HDLU i koji status oni imaju, je li to bila krovna udruga ili zagrebačka, ili su pokušavali cijelo ovo vrijeme – biti oboje, da bi istovremeno mogli dobijati velike javne dotacije i od grada Zagreba i od Ministarstva kulture RH?

Stječe se dojam da je HDLU istupanjem iz starog Saveza ravnopravnih društava likovnih umjetnika, 1993. preuzeo ulogu krovnog društva likovnih umjetnika, a samim time preuzeo je i najveći dio imovine iz tog starog Saveza, zanemarujući želje i potrebe ostalih Društava likovnih umjetnika u Hrvatskoj, i koliko sjećanje služi neke od nas članova HDLU-a, devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je puno ogorčenih rasprava oko toga, između današnjeg HDLU-a i ostalih gradskih i županijskih HDLU-ova, od kojih su neki smatrali da se imovina starog Saveza trebala ravnopravno podjeliti na sva njegova društva, a ne da samo jedna udruga kao član Saveza iz njega istupi i sebi prisvoji status nekakve ”nad-udruge”.

Bilo kako bilo, ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno i biti će službeno upućeno na razmatranje pravnicima iz Ministarstva kulture i Ministarstva uprave, te grada Zagreba, da se konačno jednom za sva hrvatska društva likovnih umjetnika raščisti status današnjeg HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu i koga oni točno predstavljaju. ”Krovno” društvo nisu sigurno, jer nisu, metaforički rečeno ”nadkrovili” nijedan današnji postojeći gradski i županijski HDLU, pošto su oni po svom statusu svi danas ravnopravni.

Nadalje, neka gradska i županijska društva kroz vrijeme su se odvajala od današnjeg HDLU-a, te su nastavili zatim postojati kao samostalna društva, pa se može reći da su kroz vrijeme nastale brojne transformacije, udruživanja i razdruživanja od postanka onog prvobitnog Društva umjetnosti, ali sva ta razdruživanja ipak ne umanjuju značaj svih današnjih postojećih društava likovnih umjetnika, a koja su sva u konačnici proistekla iz Društva umjetnosti, utemeljenog 1868.

U dinamici razvoja udruga i neprofitnih organizacija posve je razumljivo da se udruge mogu i podjeliti, i da se pojedini ogranci udruga mogu osamostaliti i pre-registrirati u nove udruge, onda kada smatraju da osnovno, staro društvo ne zadovoljava potrebe članova neke udruge. Tako su se od današnjeg HDLU-a kroz vrijeme odvajala brojna gradska i županijska društva, i taj povijesni razvoj kod mnogih društava se može upratiti na njihovim web stranicama, a zadnje društvo koje se kao samostalno formiralo u Zagrebu, bio je HDLU Zagreb, osnovan 2015. godine da bi štitio profesionalne interese i prava umjetnika, koji žive na području Zagreba i zagrebačke županije. Za HDLU Zagreb, 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika također predstavlja zanimljivu obljetnicu, ali i materijal za povijesna istraživanja, te priliku za možda i neko novo povezivanje i eventualno ustrojavanje neformalnog prijateljskog saveza između svih današnjih gradskih i županijskih HDLU-ova, a to su HDLU Dubrovnik, HDLU Istre, HDLU Rijeka, HULU Split, HDLU Zadar, HDLU Osijek, i dr.

Bez obzira što je obljetnica važna i povodom nje će HDLU u Meštrovićevom paviljonu najvjerovatnije dobiti jako velike dotacije od grada Zagreba i Ministarstva kulture, trebamo ipak izbjeći zamku pretjeranog optimizma, te lažnog Spektakla i ”korporacijskog” marketinga, jer današnji položaj likovnih umjetnika u Hrvatskoj nije niti malo lagan. Zgrada Meštrovićevog paviljona, koja je trebala biti Dom svih hrvatskih likovnih umjetnika, postala je mjesto gdje se od umjetnika danas traži da im plaćaju za izlaganje, a što se može pročitati i u ovom intervjuu, kojega je dao uvaženi fotograf i umjetnik Stephan Lupino, na linku.

Brojnim zagrebačkim umjetnicima danas je onemogućeno djelovanje u Meštrovićevom paviljonu, jer iz razno-raznih razloga nisu bili po volji današnjem predsjedniku HDLU-a i njegovim ravnateljicama, i specijalno ako bilo šta propituju o financijama te udruge i kako se one raspodjeljuju, zagrebački umjetnici će tada biti na najboljem putu da budu zauvijek prognani iz svog tzv. ”doma”.

Od današnjih 1600 ili 1800 članova, s koliko se HDLU voli pohvaliti, ogroman broj članova je u ”mirovanju” jer ne plaćaju članarine, neki i po više od deset godina, no i dalje se nalaze na Popisu članova, iako je u udruzi praktički aktivno jedva dvjestotinjak ljudi, i ovdje bi trebalo konačno jednom uz pomoć nadležnih Ureda napraviti jednu temeljitu reviziju članova nekih udruga, koje na temelju njihove napuhane brojnosti, dobijaju puno veće javne i proračunske dotacije, nego što ih realno zaslužuju.

Socijalna svijest i strukovna solidarnost između hrvatskih umjetnika u ovom trenutku vrlo je niska: umjetnika je puno, posla je malo, tržište je neregulirano, prodajne galerije propadaju, mnogi samostalni umjetnici žive na rubu egzistencije, dok hladni pogon nekih udruga i galerija pojede milionske svote.

U tom smislu, nikada nisam smatrala da treba pretjerano glorificirati zgradu Meštrovićevog paviljona, niti slaviti njezine obljetnice dok mnogi umjetnici gladuju i žive pod ovrhama – od zgrada i fontana, po meni su ljudi puno važniji, oni živi autori koji se s mukom danas probijaju kroz bespuća naše likovne scene, radeći potplaćeno ili čak puno puta potpuno besplatno, dok si neke privilegirane i podobne ”elite” po strukovnim udrugama i raznim komisijama djele projekte i goleme honorare.

Ne treba nam u ovom trenutku glamurozni Spektakl slavljenja jedne zgrade, ni sva prateća pompa političara, koji će se nazočiti tim proslavama u društvu izabranih, privilegiranih umjetnika, nego nam je puno potrebnije razvijanje drugačijih vrijednosti na hrvatskoj likovnoj sceni: ujedinjavanje umjetnika u borbi za svoje strukovne interese i radna prava, i da ta prava uživaju baš svi hrvatski umjetnici, a ne samo oni koji su bliski političkim strukturama.

U tom smjeru bi onda sva hrvatska društva likovnih umjetnika trebala i krenuti u obilježavanje 150 godina od utemeljenja prvobitnog Društva umjetnosti: da se u jednoj temeljitoj samo-refleksiji likovni umjetnici i njihova društva suoče s današnjim položajem likovnih umjetnika, te da realistično sagledaju i ono pozitivno, ali i ono negativno od naših prethodnika, kao i od naših suvremenika, jer bez te temeljite analize nema nikakvog ”Novog doba” za likovne umjetnike, ako se njihovi brojni problemi nastave gurati pod tepih, a spektakularne proslave velikih obljetnica zasjene realne potrebe današnjih umjetnika i hrvatskih likovnih stvaralaca.

Krešimira Gojanović

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s