Na stranicama HDLU-a osvanula je ovih dana ”Preporuka HDLU za uvođenje autorskog honorara umjetnicima/ama”, upućena muzejima i galerijama u Hrvatskoj, a koju potpisuje predsjednik njihove udruge (link).
Pohvalno je u svakom slučaju da je HDLU konačno počeo voditi brigu o velikom problemu domaćih likovnih umjetnika, koji su u svojoj struci sustavno podcjenjeni i diskriminirani kad izvode izložbe u hrvatskim, od države dotiranim galerijama i muzejima, a koji u pravilu očekuju da umjetnik kao autor izložbe radi – potpuno besplatno!
Ovakvu kampanju ”Plati likovnog umjetnka!” kroz niz strukovnih radionica i predavanja priprema i zagrebačko strukovno udruženje, HDLU Zagreb. Nije ovo novi problem i nije prvi put da se ovakve inicijative pokreću u javnosti, brojni samostalni likovni umjetnici već godinama upozoravaju na ovaj problem, što javno, što kroz dopise raznim dužnosnicima koji su se izmjenjivali u Ministarstvu kulture RH, a ukratko se radi o slijedećem: kada se organizira neka likovna izložba, umjetnik će uložiti svoj materijal, svoje vrijeme, svoj autorski koncept izložbe, što je sve potrebno da bi neka izložba bila uspješno izvedena. No od svega toga, državne galerije će eventualno podmiriti dizajn i tisak kataloga, dakle honorirani će biti dizajner i štampar, fotograf koji izrađuje fotografije za štampane materijale, kustos koji piše predgovor u katalogu, a umjetnik zbog kojega se sve ovo radi, onaj glavni autor čija je izložba u pitanju, po sadašnjoj praksi ne dobija ni kune za svoj autorski rad!
Dapače, u galerijama plaće dobijaju i voditelji galerija, i tehničari koji postavljaju izložbe i čistačice koje ih čiste, jedino je umjetnik tu na najnižoj ljestvici metaforičkog ”hranidbenog lanca” – iskorišten i neplaćen, a ipak to nikoga do sada nije previše zanimalo u našem društvu.
No jesu li baš galerije i muzeji ti koji su krivi za ove pojave i tretman likovnih umjetnika, upućuje li Josip Zanki svoj dopis na pravu adresu?
Ove godine (kao i prošlih!) u nekoliko navrata na adresu Ministarstva kulture RH, likovni umjetnici upućivali su molbe i više dopisa, pa i novoj ministrici kulture i njenim zamjenicima, da se sastanu sa hrvatskim likovnim umjetnicima i saslušaju njihove velike profesionalne probleme, te da se uz malo truda i posvećenosti od strane dužnosnika pokušaju naći neka rješenja za likovne umjetnike. Ipak, do dana današnjeg nismo dobili nikakvog odgovora, i stječe se dojam kao da problemi hrvatskih likovnih umjetnika u Ministarstvu kulture nikoga ne zanimaju.
Znamo i za kolegu samostalnog hrvatskog umjetnika, koji već godinama moli da Ministarstvo kulture pomogne samostalnim umjetnicima da prežive, pod svakim novim ministrom kulture pisao je svoje dopise i molbe za prijem, no uredno je uvijek bio ignoriran, bez obzira je li na vlasti bila ova ili ona stranka – svi ti dužnosnici koji dolaze sa svakim novim izborima u Ministarstvo kulture, naprosto kao da nemaju interesa da se bave problemima hrvatskih likovnih umjetnika, pa ni sa ovim velikim problemom neplaćenog rada likovnih umjetnika u državno dotiranim galerijama i muzejima.
I naravno da su mnogi likovni umjetnici ogorčeni zbog toga. Recimo, na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, možemo vidjeti imovinske kartice raznih ministara i dužnosnika u Vladi RH, na linku, i tu se lijepo da isčitati da ministar/ica kulture može imati plaću od 15 504 kuna neto na mjesec. Da ne govorimo i o drugoj velikoj imovini koju imaju ti razni dužnosnici, a što se sve može javno provjeriti i analizirati.
No s druge strane, neki samostalni umjetnici u ovoj državi danas žive u jako teškim uslovima: ima kolega koji su pod ovrhama, koji idu u pučke kuhinje ili su bolesni, a nemaju novaca za skupo liječenje, ili ne mogu naplatiti svoje honorare od raznih poslodavaca i prodajnih galerija, te žive u velikoj neimaštini, dok taj neki politički dužnosnik prima mjesečno 15 504 kuna neto, i onda još ne želi ni saslušati obespravljene i obezvrijeđene hrvatske likovne umjetnike!
Naravno, pred izbore se svi ti političari zaklinju kako će pomoći hrvatskoj kulturi i umjetnosti, neki su se u prošlosti zalagali i za tzv. socijalne ideje, a neki su pak bili demokršćani, nadahnjivala ih je kršćanska etika….sve te lijepe ideje političari rado deklamiraju pod svjetlima kamera u predizborno vrijeme, uzdižući sebe u očima naroda, no uprkos tome, sve to ostaju prazne riječi sa svakom novom vlašću, jer kad ti ljudi jednom dođu na vlast, onda uopće ne žele primiti na razgovor obespravljenog umjetnika, koji moli da se konačno počnu rješavati problemi umjetničkih autorskih honorara – pošteno i odrađenih i zarađenih, a neisplaćenih.
Tko je dakle kriv što likovni umjetnici u Hrvatskoj rade besplatno, podcjenjeno i obezvrijeđeno, i jesu li hrvatske galerije i muzeji baš pravo mjesto na koje treba uputiti svoje prigovore, ili bi ipak bilo bolje da Ministarstvo kulture RH konačno počne slušati šta im govore hrvatski likovni umjetnici i da se nađe malo vremena za rješavanje njihovih problema?
U nadi da ovo neće ostati još samo jedan članak na internetu, hrvatski likovni umjetnici ovoga puta trebali bi svi zajedno ustati i ujediniti se u kampanji ”Plati likovnog umjetnika!”, te u svojim zahtjevima da budu dostojno tretirani od strane raznih dužnosnika u kulturi, a koji bi na tim velikim mjesečnim plaćama ipak trebali naći malo vremena da likovne umjetnike prime na razgovor, saslušaju njihove probleme i pokušaju ih konstruktivno riješiti.
mr. art Krešimira Gojanović,
predsjednica HDLU Zagreb
Zagrebački likovni umjetnici 